
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17303/2024
14.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., protiv tuženog Javno komunalno preduzeće „Mediana“ Niš, čiji je punomoćnik Miloš Stevanović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 4914/2023 od 12.04.2024. godine, u sednici održanoj 14.05.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 4914/2023 od 12.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 4914/2023 od 12.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu Gž 4914/2023 od 12.04.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 3013/2022 od 09.05.2023. godine, kojom je obavezan tuženi da tužiocu na ime materijalne štete u vidu izmakle dobiti zbog nekorišćenja kp.br. .., njive treće klase, površine 64 ara i 23 m2, upisane u list nepokretnosti br. .. KO ..., usled štetnog dejstva deponije za 2015, 2016 i 2017. godinu, isplati iznos od 177.652,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.04.2019. godine, do isplate, i obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 149.253,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu odredbe člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... i 10/23 - drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
U konkretnom slučaju pobijanom presudom odlučeno je o pravu tužioca na naknadu štete u visini izgubljene koristi zbog nemogućnosti obrade predmetne parcele, koju je skrivio tuženi izgradnjom kanala na deponiji i usled čega je parcela izložena štetnom uticaju i štetnih imisija sa deponije. Odluka o postojanju osnova odgovornosti za štetu u smislu člana 154. i 189. Zakona o obligacionim odnosima uslovljena je utvrđenim činjenicama u svakom konkretnom slučaju. Vrhovni sud nalazi da pobijana presuda ne odstupa od prakse u bitno istovrsnim činjeničnim situacijama, a odluke sudova priložene uz reviziju uslovljene su utvrđenim činjeničnim stanjem u svakoj od tih parnica. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoju odluku, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, i ne postoji potreba novog tumačenja prava. Revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije.
Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari, radi naknade štete podneta je 18.09.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 177.652,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe u smislu odredbi člana 468. ZPP, to se radi o sporu male vrednosti u kojem protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
