
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12392/2025
29.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Ilić, advokat iz ..., protiv tuženog Elektrodistribucija Srbije, doo Beograd, Ogranak Elektrodistribucija Leskovac, čiji je punomoćnik Milan Petrović, advokat iz ..., radi isplate naknade za stvarnu službenost, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 4219/24 od 13.05.2025. godine, u sednici održanoj 29.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 4219/24 od 13.05.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 4219/24 od 13.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 4219/24 od 13.05.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu Sudska jedinica Vlasotince P 4666/23 od 02.07.2024. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade za uspostavljenu stvarnu službenost prelaska dalekovoda, bliže opisanog u stavu prvom izreke, na k.p. .. upisane u l.n. br. .. za KO ..., u površini od 1.574 m2, srazmerno vlasničkom udelu od 1/1, isplati 149.532,32 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.07.2024. godine do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 146.500,65 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u ovom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog. Predmet tražene pravne zaštite je isplata naknade zbog konstituisane stvarne službenosti prolaska kabla električne energije (dalekovoda) vazdušnim putem iznad katastarske parcele u vlasništvu tužioca, o kojem je odlučeno na osnovu odredbe člana 51. i 53. stav 1. i 3. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Pobijana odluka o obavezi tuženog da tužiocu isplati odgovarajuću novčanu naknadu doneta je u skladu sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda usvojenim na sednici Građanskog odeljenja održanoj 23.01.2017. godine. Tuženi u reviziji nije pružio dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Takođe, revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi isplate novčane naknade podneta je 07.09.2023. godine, a vrednost predmeta spora je 149.532,32 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
