
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10773/2025
05.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica i Jasminke Obućina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Živana Drapšin, advokat u ..., protiv tužene BB iz ..., koju zastupa Ivo Strujić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 566/25 od 12.03.2025. godine, u sednici održanoj dana 05.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 566/25 od 12.03.2025. godine i spis vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Pobijanom odlukom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 566/25 od 12.03.2025. godine usvojena je žalba tužilje i preinačena presuda Osnovnog suda u Bečeju P 492/20 od 21.11.2024. godine te je tužena dužna priznati isključivo pravo vlasništva u 1/1 dela na objektu broj 3 porodično stambene zgrade u ulici ... broj .., u površini od 80 m2, izgrađene na parceli broj ... KO Bečej, upisane u ln. Br. ... KO Bečej, sada upisana kao pravo vlasništva u 269/1136 dela tužilje i u 867/1136 dela tužene, sve to u korist tužilje 1/1, te se obavezuje tužena da je dužna trpeti da se tužilja sa svojim pravom vlasništva na napred opisanoj porodičnoj stambenoj zgradi kao objektu broj 3, upiše u ln.br.... KO Bečej u evidenciji RGZ SKN Bečej, bez daljeg pitanja ili prigovora, a na osnovu ove presude, sve to u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja, kao i da u pogledu građevinskog zemljišta na parceli broj ... KO Bečej suvlasnički udeli ostaju nepromenjeni u 269/1136 dela u korist tužilje i 867/1136 u korist tužene, te se obavezuje tužena da tužilji nadoknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 197.100,00 dinara u roku od 15 dana. Obavezana je tužena da tužilji na ime naknade troškova žalbenog postupka isplati iznos od 66.600,00 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je blagovremeno, preko punomoćnika advokata, uložila reviziju zbog bitne povrede iz odredbe člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku koja je učinjena pred drugostepenim sudom, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava. Obrazlaže da je drugostepeni sud naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da su spornu kuću koja je predmet postupka izgradili tužilja i njen pokojni suprug, iako ta činjenica uopšte nije utvrđena u postupku pred prvostepenim sudom. Odatle se zaključuje da je drugostepeni sud odluku zasnovao na neutvrđenoj činjenici. Ističe da tužilja nije mogla održajem steći pravo svojine na predmetnoj kući, jer njena državina nije savesna ni zakonita, obzirom da joj je oduvek bilo poznato da su najpre ona i njen suprug, a kasnije ona sama suvlasnici a ne vlasnici. U smislu obrazloženih navoda revizije predlaže da se odluka preinači, eventualno ukine.
Odgovor na reviziju nije dat.
Ispitujući zakonitost i pravilnost pobijane presude u granicama određenim odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud nalazi da je revizija osnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe člana 374. stav 2. Zakona o parničnom postupku na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovano se revizijom tužene ukazuje da je pobijana odluka zahvaćena povredom iz odredbe člana 374. stav 1 u vezi člana 394. Zakona o parničnom postupku.
Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda, tužilja je supruga, a tužena sestra pokojnog VV iz ... . Dana 25.09.2003. godine tužena, kao darodavac, i sada pokojni VV kao daroprimac, zaključili su i kod Opštinskog suda u Bečeju pod brojem Ov 4739/03 overili darovni ugovor. Ovim ugovorom tužena je poklonila svom bratu 269/1136 dela nekretnine koja se vodi kao porodična stambena zgrada sagrađena na zemljištu pod parcelom broj ... u ulici ... broj .., u zk ul.br. .. KO Bečej, te je dala saglasnost da se poklonoprimac uknjiži. U članu 2. ugovora strane su konstatovale da se ''deo placa iz tač. 1 poklanja za potrebe legalizacije porodične stambene zgrade sagrađene na predmetnoj parceli koja je vlasništvo daroprimca'', te da je u pitanju deo placa koji se prostire uz parcelu broj .. KO Bečej, čija se leva međna linija, posmatrano iz pravca ulice prema dubini placa u prirodi prostire na sledeći način: od susedne parcele broj ... do sredine kapije u širini od 1,38 metara pa putanjom u dubinu placa u dužini od 19,85 metara, gde skreće ulevo i prostire se dužinom od 3 metra, zatim ponovo u dubinu placa sve do terase objekta u dužini od 1,5 metara, pa uz terasu dužinom 2,17 metara, te se prostire po ivici objekta sve do kraja objekta, zatim se prostire od objekta pa nadalje u dubinu placa dužinom od 14,27 metara, te skreće desno do međne linije parcele broj ... gde je dužina 9,55 metara. Ukupna darovana površina iznosi 269 m2. U ugovoru se navodi da se daroprimac već nalazi u posedu poklonjenog dela obzirom da na istom ima sagrađenu porodičnu stambenu zgradu površine približno 75 m2. Na osnovu navedenog ugovora, doneto je rešenje Dn 1996/03 od 22.12.2003. godine kojim se dozvoljava uknjižba prava vlasništva na 269/1136 delova porodične stambene zgrade sagrađene na parceli broj ... u ulici ... broj .. u zkul. broj .. KO Bečej, u korist VV iz ... . Rešenjem Opštine Bečej – Odeljenje za urbanizam komunalno stambene poslove, zaštitu životne sredine Bečej broj III – 03 351-488/2003 od 16.05.2005. godine je VV, sa stanom u ulici ... broj .., odobrena izgradnja i upotreba izvedenih radova na izgradnji stambenog objekta sa ulaznom terasom spratnosti - II gabarita (9,00 m h 8,0 m) + (415 h 217)m u Bečeju, u ulici ... na parceli ... KO Bečej. Zaostavština sada pokojnog VV raspravljena je pravnosnažnim rešenjem Osnovnog suda u Bečeju broj O 827/2019 od 20.11.2019. godine te je vlasništvo ostavioca u 269/1136 delova opisane nepokretnosti nasledila tužilja. Predmetni objekat je upisan kod RGZ SKN Bečej kao porodična stambena zgrada – objekat 3 površine 80m2, tako da su na nepokretnosti upisanoj u ln. broj ... KO Bečej parcela broj ... zemljište pod zgradom – objektom površine 1 ar 61 m2, zemljište pod zgradom – objektom površine 48 m2, zemljište pod zgradom – objektom površine 80 m2, zemljište pod zgradom – objektom, površine 5 ari 00 m2 i njiva I klase površine 3 ara 47 m2, ukupno 11 ari 36 m2, porodična stambena zgrada broj 1 – objekat preuzet iz zemljišne knjige ... broj .., pomoćna zgrada broj 2 – objekat izgrađen pre donošenja propisa o izgradnji objekta i porodična stambena zgrada broj 3 – objekat ima odobrenje za upotrebu, .... Kao suvlasnice upisane su tužena BB u 867/1136 delova i tužilja AA u 269/1136 delova. Predmetnu zgradu, objekat broj 3, od njene izgradnje 1984. godine, koristili su za stanovanje tužilja i njen pokojni suprug a posle njegove smrti u njoj stanuje tužilja. Tužena stanuje u stambenoj zgradi, objekat broj 1, koji se nalazi u uličnoj strani placa.
Kod ovako utvrđenih činjenica prvostepeni sud tužbeni zahtev odbija. Obrazlaže da su parnične stranke suvlasnice i to tužena u 867/1136 delova, a tužilja u 269/1136 delova, da je suvlasnički udeo tužilje stekao njen pravni prethodnik darovnim ugovorom zaključenim 25.09.2003. godine sa tuženom kao poklonodavcem, da je u ugovoru precizirano da se deo placa poklanja za potrebe legalizacije porodične stambene zgrade, te da je u pitanju deo placa koji se prostire uz parcelu broj .. KO Bečej. Stoga tužilja, po zaključku prvostepenog suda, kao suvlasnik ne može tražiti da se utvrdi da je isključivi vlasnik jednog objekta, jer bi u situaciji kada cela nepokretnost nije podeljena takvim utvrđenjem stekla više prava u odnosu na drugog suvlasnika. Osim toga, kako obrazlaže, okolnost da ona koristi objekat broj 3 a tužena objekat broj 1, te da je niko nikada nije uznemirivao, ne čini je savesnim ni zakonitim držaocem jer je u svakom momentu znala da nije jedini vlasnik nepokretnosti odnosno da postoji drugi suvlasnik. Prvostepeni sud je posebno naveo da iskaze svedoka i stranaka na okolnost čijim sredstvima i koja lica su izgradila objekat nije cenio jer je smatrao da su irelevatni za odlučivanje u ovom sporu.
Drugostepeni sud ne prihvata izraženi materijalnopravni zaključak. Obrazlaže da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, pa i da su kuću izgradili tužilja i njen sada pokojni suprug svojim sredstvima i svojim radom, da su u kući živeli od izgradnje, da ih tužena niti bilo ko drugi u tome nije ometao, kao i da je 2003. godine zaključen darovni ugovor kojim je konstatovao da se daje deo placa za potrebe legalizacije. Na taj način, po zaključku drugostepenog suda, stekli su se kumulativni uslovi za sticanje prava svojine i po osnovu gradnje i nasleđa i održajem. Obrazlaže da je tužilja sa pokojnim suprugom stekla pravo svojine izgradnjom u skladu sa članom 22. Zakon o osnovama svojinsko pravnih odnosa jer su svojim radom i sredstvima izgradili kuću, a da su pored toga kao mirni držaoci predmetne kuće savesni sticaoci budući da nisu bili uznemiravani u mirnom i faktičkom posedu od izgradnje objekta 1984. godine pa protekom roka od 20 godina potrebnom za vanredni održaj. Stoga odluku preinačava i tužbeni zahtev usvaja.
Odluka drugostepenog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravno valjana zbog učinjene bitne povrede pred drugostepenim sudom.
Kada je u pitanju pravo svojine gradnjom onda su relevantne činjenice ko gradi i na čijem zemljištu budući da sam čin gradnje, pod propisanim uslovima, može voditi sticanju prava svojine nezavisno od održaja. Ono, ipak, zahteva precizno utvrđivanje učešća u gradnji i postojanje eventualnog dogovora sa vlasnikom zemljišta ukoliko to nije graditelj. Pritom, bez utvrđene činjenice ko je gradio objekat ne može se ceniti ni savesnost. Inače, kada je u pitanju građenje na tuđem zemljištu savesnost je ključni kriterijum za rešavanje svojinskog spora. Kada se radi o održaju, savesnost predstavlja kvalitativni uslov za sticanje prava svojine. Savesnost odnosno dobra vera definiše se kao subjektivno uverenje držaoca da je on zaista vlasnik stvari koju drži. Držalac opravdano ne zna, niti je prema okolnostima slučaja mogao znati da stvar koju poseduje pripada nekom drugom. Dakle, savesnost se zasniva na opravdanoj zabludu. Takođe, prema opštim pravilima našeg prava savesnost mora postojati tokom celog vremena potrebnog za održaj što znači da se savesnost ispituje kao trajno stanje dok kada je u pitanju građenje savesnost se ispituje kao stanje u periodu gradnje. Stoga proizlazi da je ključna činjenica upravo ko je gradio, jer od te činjenice zavisi i savesnost tužilje.
U pogledu ove relevantne činjenice, drugostepeni sud utvrđuje činjenice koje prvostepeni sud nije utvrđivao. Naime, prema datim razlozima, drugostepena presuda je preničena pozivom na odredbu člana 394. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku. Međutim, navedena odredba Zakona o parničnom postupku predstavlja osnov za preinačenje samo ukoliko sud smatra da je činjenično stanje u prvostenoj presudi pravilno utvrđeno ali da je pogrešno primenjeno materijalno pravo. Odluka se može preinačiti i s osloncem na odredbu člana 394. stav 2. ako drugostepeni sud zaključi da je prvostepeni sud pogrešno ocenio isprave i posredno izvedene dokaze a odluka je zasnovana na tim dokazima, što znači da se ne može preinačiti ukoliko drugostepeni sud oceni da je prvostepeni sud pogrešno ocenio neposredno izvedene dokaze, kakvo je saslušanje stranaka ili svedoka. Najzad, može se preinačiti i ukoliko iz činjenica koje je utvrdio, prvostepeni sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih na kojima je zasnovana presuda. Odredbom člana 383. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da može da se zakaže glavna rasprava pred drugostepenim sudom ukoliko je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostepenim sudom ponove već izvedeni dokazi ili dokazi čije izvođenje je odbio prvostepeni sud.
Prvostepeni sud je jasno naveo da nije cenio dokaze na okolnost ko je gradio zgradu, jer tu činjenicu nije smatrao relevantnom. Drugostepeni sud, bez rasprave, uzima da su je gradili tužilja i njen suprug, te se osnovano se revizijom ukazuje da je drugostepeni sud izmenio činjenično stanje.
Dakle, drugostepeni sud je preinaičio prvostepenu presudu na osnovu drugačije utvrđenog činjeničnog stanja, a da pritom nije održao raspravu u smislu odredbe člana 383. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Ova bitna povreda uticala je na pravilnost odluke te je Vrhovni sud primenom odredbe čl. 415 st. 1 odlučio kao u izreci.
Imajući u vidu primedbe iz ove odluke drugostepeni sud će u postupku bez bitne povrede na koju je ukazano ovim rešenjem ponovo odlučiti o izjavljenoj žalbi. Imaće u vidu da kada se radi o utvrđenju prava svojine sud se, ukoliko nađe da je zahtev osnovan, mora opredeliti o osnovu sticanja dajući jasne i potpune razloge o ispunjenosti uslova za takvo.
Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je morala biti ukinuta i odluka o troškovima kako bi se o istim odlučilo konačnom odlukom.
Predsednik veća-sudija,
Tatjana Matković Stefanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
