
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2854/2025
07.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Dragane Boljević, Branislava Bosiljkovića i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca JKP „Toplana“ iz Stare Pazove, čiji je zastupnik Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Stara Pazova, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Željka Tomljenović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1360/24 od 20.11.2024. godine, u sednici veća održanoj 07.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1360/24 od 20.11.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1360/24 od 20.11.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 614/19 od 15.05.2024. godine, stavom prvim izreke, stavljeno je van snage u celosti rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja Jelene Stanković Miković iz ... I.IVK 90/2019 od 20.03.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da isplati tužiocu iznos od 68.315,95 dinara, na ime obračunate zakonske zatezne kamate iznos od 700,54 dinara, na ime troškova izvršnog postupka iznos od 8.171,81 dinar i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženom troškove postupka u iznosu od 171.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1360/24 od 20.11.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena kao osnovana žalba tužioca, a delimično odbijena kao neosnovana i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 614/19 od 15.05.2024. godine, preinačena u stavu drugom izreke, tako što je obavezan tuženi da isplati tužiocu na ime glavnog duga iznos od 68.315,95 dinara, na ime obračunate zakonske zatezne kamate iznos od 700,54 dinara, a u stavu prvom potvrđena i preinačena odluka o troškovima postupka u obavezujućem delu, tako što je odbijen zahtev tuženog. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 186.910,00 dinara, Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove žalbenog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio posebnu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23- drugi zakon) Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Predmet tražene pravne zaštite je potraživanje tužioca koji se bavi distribucijom toplotne energije prema tuženom za period od 01.08.2017. godine do 31.12.2018. godine u poslovnom prostoru, a koga je tužilac označio kao korisnika usluga na osnovu podataka iz RGZ SKN i o prigovoru zastarelosti odlučeno primenom člana 371. Zakona o obligacionim odnosima, jer se u poslovnom prostoru obavlja delatnost.
Polazeći od sadržine tražene pravne zaštite i razloga na kojima je zasnovana pobijana pravnosnažna presuda u primeni materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, po oceni Vrhovnog suda ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Pri tom, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka posebna revizija se ne može izjaviti, s obzirom na to da bitna povreda odredaba parničnog postupka nije propisana kao razlog za izjavljivanje posebne revizije odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Navodi revizije koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje kod ispitivanja uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, jer to nisu razlozi za reviziju iz člana 403. ZPP (redovna revizija), prema odredbi člana 407. stav 2. ZPP, izuzev u slučaju iz odredbi člana 403. stav 2. ZPP, kao ni za posebnu reviziju iz člana 404. ZPP, čija dozvoljenost je uslovljena ispunjenjem uslova propisanih odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, a u vezi odredbe člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda (kojom je odlučeno u sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.
Inicijalni akt, predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave radi namirenja novčanog potraživanja nastalog iz komunalnih usluga i srodnih delatnosti primljen od strane javnog izvršitelja 27.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 69.637,03 dinara i radi se o postupku o sporu male vrednosti u smislu člana 470. ZPP.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tuženog nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
