Kzz 1553/2025 2.4.1.21.2.3.11 nedozvoljeni razlozi; 2.4.1.21.2.3.12 pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1553/2025
28.01.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Miroljuba Tomića, Slobodana Velisavljevića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Darka Perazića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.21/23 od 29.01.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.295/25 od 08.09.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 28. januara 2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Darka Perazića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.21/23 od 29.01.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.295/25 od 08.09.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K br.21/23 od 29.01.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. Krivičnog zakonika, za koje delo je primenom odredaba članova 56. i 57. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, u koju kaznu mu je určaunato vreme hapšenja od 22.12.2022. godine do 22.12.2022. godine. Istovremeno je određeno da će izrečena kazna izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, uz primenu elektronskog nadzora, te da ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, kao i da ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, ostatak kazne zatvora će izdržati u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 3.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, te da naknadi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno, posebnim rešenjem.

Na osnovu člana 87. i 350. stav 5. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja putničkog motornog vozila opisanog u izreci prvostepene presude, a istovremeno je odbijen predlog OJT u Vranju da se prema okrivljenom izrekne mera bezbednosti oduzimanja mobilnog telefona opisanog u izreci i 2 SIM kartice.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.295/25 od 08.09.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.21/23 od 29.01.2025. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Darko Perazić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. ZKP u vezi člana 439. tačka 1) – 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim (drugostepenim) sudom.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog, kao razlog za podnošenje zahteva, ističe povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) – 3) ZKP, zbog kojih je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca.

Međutim, branilac u obrazloženju zahteva ne navodi na koji način su učinjene navedene povrede krivičnog zakona, već ističe da su nejasni razlozi iz kojih su i prvostepeni i drugostepeni sud izveli zaključak da je okrivljeni AA bio svestan da čini predmetno krivično delo, da je nesporno da je dogovorio prevoz lica navedenih u prvostepenoj presudi od Preševa do autobuske stanice u Beogradu po ceni od 100 evra, ali da nije znao da se dogovr ticao nelegalnih migranata i da im prevozom omogućava nedozvoljen tranzit kroz Republiku Srbiju. Nadalje, u zahtevu se ističe da je pogrešan zaključak prvostepenog i drugostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o prevozu ilegalnih migranata i krijumčarenju ljudi, da su obe presude donete bez obrazloženja, te da izreka pravnosnažne presude protivrečna samoj sebi, a razlozi nejasni, kao i da u nižestepenim presudama uopšte nisu obrazloženi razlozi oduzimanja putničkog vozila marke „…“ od okrivljenog. Pored toga, branilac u podnetom zahtevu navodi i da je nejasna i sama odluka o krivičnoj sankciji, te da bi krivična sankcija u konkretnom slučaju morala biti drugačije odmerena, primereno težini predmetnog krivičnog dela.

Kako izloženim navodima zahteva branilac okrivljenog u uvodu samo formalno ističe povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) – 3) ZKP, ne navodeći u obrazloženju u čemu se ove povrede zakona sastoje, imajući i vidu da u suštini izloženim navodima zahteva ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno povredu člana 440. ZKP, te na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, koje povrede u smislu člana 485. stav 4. ZKP nisu zakonom propisani razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković