Kzz 91/2026 2.4.1.21.1.3.1; 2.1.31.2.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 91/2026
05.02.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Aleksandra Stepanovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog produženog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokata Zorana Stjepanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 28.10.2025.godine, koja je ispravljena rešenjem K.br.107/23 od 17.11.2025.godine i Višeg suda u Užicu Kž1 125/25 od 22.12.2025.godine, u sednici veća održanoj dana 05.02.2026. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokata Zorana Stjepanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 28.10.2025.godine, koja je ispravljena rešenjem K.br.107/23 od 17.11.2025.godine i Višeg suda u Užicu Kž1 125/25 od 22.12.2025.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 28.10.2025.godine okrivljeni DD, AA, BB, VV i GG su oglašeni krivim da su izvršili krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, a okrivljeni DD i za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1.KZ. Okrivljenom DD su prethodno utvrđene kazne zatvora i to za krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od osam meseci, a za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1.KZ kazna zatvora u trajanju od dva meseca, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet meseci, u koju kaznu mu je uračunuto vreme provedeno na izdržavanju mere zabrane napuštanja stana u periodu od 24. 09. 2025. godine pa nadalje, dok mera bude trajala. Istovremeno je određeno da će se kazna zatvora izvršiti tako što će okrivljeni istu izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, uz primenu elektronskog nadzora, a koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Zbog izvršenja krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ okrivljeni GG je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno je određeno da će se kazna zatvora izvršiti tako što će okrivljeni istu izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, uz primenu elektronskog nadzora, a koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko okrivljeni samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljenima AA, BB i VV je izrečena uslovna osuda, tako što su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po osam meseci i istovremeno određeno da se utvrđene kazne neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne izvrše novo krivično delo.

Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP oštećeni su upućeni da imovinsko-pravni zahtev ostvaruju u parničnom postupku. Na osnovu člana 264. stav 1. ZKP okrivljeni su obavezani da solidarno naknade troškove krivičnog postupka u iznosu od 24.918,00 dinara, koji su unapred isplaćeni iz budžetskih sredstava Osnovnog javnog tužilaštva u Požegi kao i da oštećenima na ime troškova krivičnog postupka solidarno plate iznos od 580.000,00 dinara, sve u roku od tri meseca od dana pravosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Rešenjem Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 17.11.2025.godine ispravljena je presuda Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 28.10.2025.godine, na taj način što u obrazloženju presude na strani 23 u petom pasusu, u trećem redu umesto „280.000,00“ treba da stoji „580.000,00“.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1 125/25 od 22.12.2025.godine odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog DD, advokata Petra Ćirjakovića i branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokata Zorana Stjepanovića i potvrđena presuda Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 28.10.2025.godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokat Zoran Stjepanović, zbog povrede zakona iz člana 485.stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine navedene presude i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB, VV i GG, advokata Zorana Stjepanovića je neosnovan.

Branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da u radnjama okrivljenih nisu ostvareni elementi krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, već eventualno elementi prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru, odnosno da su okrivljeni remetili javni red i mir. Svoj stav branilac obrazlaže navodima da u kritičnom događaju nisu učestvovali samo okrivljeni već i treća lica, odnosno druga suprotstavljena grupa u kojoj je bilo oko dvadeset momaka sa fantomkama i drugim sredstvima podobnim za remećenje javnog reda i mira, a kako su to oštećeni i tvrdili u svojim iskazima. Po oceni branioca, lake telesne povrede koje su zadobili neki od oštećenih nisu mogle biti razlog da se optužbom zaobiđu makar i oni oštećeni čija je odgovornost očigledna, kao što su ĐĐ, EE i ŽŽ. Na ovaj način branilac okrivljenih suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Odredbom člana 344. stav 1. KZ je propisano da ko grubim vređanjem ili zlostavljanjem drugog, vršenjem nasilja prema drugom, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem značajnije ugrožava spokojstvo građana ili teže remeti javni red i mir, kazniće se zatvorom do tri godine. Stavom 2. istog člana je propisano da ako je delo iz stava 1. ovog člana izvršeno u grupi ili je pri izvršenju dela nekom licu nanesena laka telesna povreda ili je došlo do teškog ponižavanja građana, učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.

Dakle, krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. KZ je posledično krivično delo kod kojih se smatra da je krivično delo dovršeno kada su ostvarena oba elementa krivičnog dela, radnje izvršenja i posledica krivičnog dela, dakle, krivično delo nasilničko ponašanje je svršeno tek kada je nekom od zakonom navedenih radnji izvršenja značajnije ugroženo spokojstvo građana ili je teže remećen javni red i mir.

U konkretnom slučaju, pobijanom pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Požegi K.br.107/23 od 28.10.2025.godine okrivljeni DD, AA, BB, VV i GG su oglašeni krivim da su dana 19.11.2022.godine, oko 02,00 časova, u Arilju, na javnom mestu, ispred diskoteke „Amnezija“ i u parku preko puta iste, delujući u grupi, vršenjem nasilja i drskim i bezobzirnim ponašanjem značajnije ugrozili spokojstvo građana i teže remetili javni red i mir i pri tome maloletnim oštećenima ĐĐ i ZZ, kao i oštećenima EE i ŽŽ naneli lake telesne povrede, u stanju u kome su mogli da shvate značaj svoga dela i da upravljaju svojim postupcima, tako što je najpre okrivljeni DD ispred ulaza u diskoteku prišao maloletnom oštećenom ĐĐ i obratio mu se rečima: „Šta me gledaš“, da bi ga potom, iakao maloletni oštećeni nije odgovarao na provokaciju, već je samo odgovorio da ga ne gleda, dok je držao ruke u džepovima, bez ikakvog povoda udario svojom glavom u njegovu, od kog udarca je maloletni oštećeni pao na tlo, u sedeći položaj, nakon čega je prišao okrivljeni AA udario ga flašom u potiljačni deo glave, od kog udarca je maloletni oštećeni izgubio svest, nakon čega su se okrivljenim DD i AA pridružili okrivljeni VV, GG i BB i svi zajedno ga tako onesvešćenog šutirali nogama i udarali pesnicama u predelu tela i glave, sve dok mu nisu prišla braća od strica, maloletni oštećeni ZZ i II, koji su maloletnog oštećenog ĐĐ u pokušaju da mu pomognu na kratko i osvestili i pridigli, međutim, okrivljeni DD je prišao i šutnuo maloletnog oštećenog ĐĐ u glavu, od kog udarca se isti ponovo onesvestio i pao na tlo, da bi ga potom ZZ i II uz pomoć posmatrača JJ pridigli, osvestili i prislonili na parkirano vozilo, međutim, okrivljeni DD je potom prišao maloletnom ZZ i udario ga opasnim sredstvom-brnjicom od kaiša u predelu glave, da bi mu potom i okrivljeni AA zadao udarac pesnicom u predelu usta, od kog udarca je maloletni oštećeni ZZ pao na zemlju, nakon čega su svi okrivljeni nasrnuli na njega i počeli da ga šutiraju nogama i udaraju pesnicama u predelu lica, tela i ruku kojima je štitio glavu, na koji način su maloletnom oštećenom ĐĐ naneli lake telesne povrede u vidu lakšeg potresa mozga, površinske povrede glave i površinske povrede zida grudnog koša obostrano, a maloletnom oštećenom ZZ lake telesne povrede u vidu površinske povrede glave, u formi crvenila u levom slepoočnom predelu i manjeg krvnog podliva u predelu donje vilice sa leve strane, površinske povrede zida grudnog koša u formi nagnječina sa krvnim podlivima predela oba ramena, prednje strane zida grudnog koša obostrano i leđa i nagnječina donjeg dela desne podlaktice, desne šake i prstiju, čime su doveli do težeg remećenja javnog reda i mira i značajnijeg ugrožavanja spokojstva kako maloletnih oštećenih ĐĐ i ZZ, tako i II i JJ, koji su iz straha za telesni integritet maloletnog oštećenog ĐĐ i pored izgledne opasnosti da i sami budu napadnuti, pri čemu je maloletni oštećeni ZZ fizički napadnut upravo zbog pružanja pomoći bratu, maloletnom oštećenom ĐĐ, prišli da pomognu maloletnom oštećenom ĐĐ koji je bespomoćno, dok su ga okrivljeni tukli, jedno vreme i bez svesti ležao na tlu, ne pružajući otpor, a zatim je po dolasku oštećenih na ulaz gradskog parka, radi utvrđivanja ko je DD koji je tukao maloletnog oštećenog ĐĐ, okrivljeni GG prišao oštećenom ŽŽ i zadao mu udarac pesnicom u predelu lica, nakon čega su svi okrivljeni zajedno nasrnuli na oštećene i napali ih sa kaiševima sa metalnim brnjicama i metalnim boksovima, tj. sredstvima podobnim da se njima telo teško povredi i zdravlje teško naruši, a koja su držali u rukama, tako što su ih sa tim sredstvima udarali po telu, pri čemu su, nakon što je oštećeni ŽŽ, koji je uspeo da pobegne i da uđe u svoje motorno vozilo marke „Golf“, sa tim vozilom ušao u park da zajedno sa II nađe maloletnog oštećenog ĐĐ, koji je prethodno pretučen, tim sredstvima udarali i po vozilu oštećenog ŽŽ, čime su oštećenom EE naneli lake telesne povrede u vidu otoka u temenom delu poglavine i krvnog podliva kružnog oblika u desom slepoočnom predelu poglavine veličine oko 2 cm, sa nekoliko okolnih oguljotina, a oštećenom ŽŽ naneli lake telesne povrede u vidu površinske povrede glave, u desnom jagodičom predelu i nagnječenje predela desnog ramena i desne nadlaktice, dok su vozilo oštećenog ŽŽ oštetili, na koji način su doveli do težeg remećenja javnog reda i mira i značajnijeg ugrožavanja spokojstva kako oštećenih ĐĐ i ŽŽ, koje su tukli, tako i II i ZZ, koji su i pored opravdanog straha za svoj telesni integritet, posebno ako se uzme u obzir da je ZZ neposredno pre toga pretučen od strane okrivljenih, pošli u gradski park da traže maloletnog oštećenog ĐĐ, koji je iz straha od okrivljenih pobegao, svesni svoga dela čije su izvršenje hteli i svesni da je njihovo delo protivpravno, čime su izvršili krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ.

Po oceni ovog suda, činjenični opis dela u izreci prvostepene presude, sadrži sva zakonska obeležja krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje su okrivljeni AA, BB, VV i GG oglašeni krivim pravnosnažnom presudom i to kako objektivna, koja se tiču radnje izvršenja, koja se sastoje u vršenju nasilja i drskom i bezobzirnom ponašanju, zatim posledica dela koja se ogleda u značajnijem ugrožavanju spokojstva građana i težem remećenju javnog reda i mira, kao i kvalifikatorna okolnost težeg oblika krivičnog dela iz člana 344. stav 2. KZ, a to je da su okrivljeni delovali u sastavu grupe i u nanošenju lakih telesnih povreda oštećenima prilikom izvršenja osnovnog oblika iz stava 1., tako i subjektivna obeležja koja se odnose na uračunljivost i umišljaj okrivljenih, koji je obuhvatio i svest o zabranjenosti dela.

Samim tim, navodi izloženi u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih, kojima se ističe da opis radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela ne sadrži sve elemente krivičnog dela iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ i da se u radnjama okrivljenih stiču elementi prekršaja u vidu remećenja javnog reda i mira, odnosno da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, su ocenjeni neosnovanim.

Branilac okrivljenih je suštinski ukazao i na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, navodima da izrečene krivične sankcije nisu adekvatne stvarnom događaju, niti su uopšte potrebne za ostvarivanje svrhe krivičnih sankcija iz člana 4. stav 2.KZ i svrhe kažnjavanja iz člana 42.KZ. Po oceni branioca, izrečene sankcije nisu bile neophodne da se na okrivljene utiče da ne čine krivična dela, ni zbog uticaja na druge, a nisu potrebne ni za izražavanje društvene osude, već je navedeno moglo biti ostvareno i blažim sankcijama imajući u vidu da su okrivljeni u vreme izvršenja krivičnog dela bili mlađa punoletna lica, da nisu ranije osuđivani, da se radi o studentima i da nakon kritičnog događaja nisu vršili nova krivična dela.

Kako povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to se Vrhovni sud u ocenu iznetih navoda, nije ni upuštao.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković