Kzz 344/2026 2.4.1.21.2.3.11 nedozvoljeni razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 344/2026
26.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Aleksandra Stepanovića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Biljane Branković, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 248/25 od 24.10.2025. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 15/26 od 03.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 26.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Biljane Branković, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 248/25 od 24.10.2025. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 15/26 od 03.02.2026. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu K 248/25 od 24.10.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela zlostavljanje i mučenje iz člana 137. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) meseci, koju će izdržati po pravnosnažnosti presude.

Istom presudom određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret okrivljenog AA, s tim što će o visini istih sud odlučiti posebnim rešenjem, dok je oštećena BB radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućena na parnicu.

Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 15/26 od 03.02.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Biljana Branković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu, ali drugom sudiji pojedincu.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74., člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Branilac okrivljenog AA, kao razlog podnošenja zahteva, navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP.

Međutim, kroz obrazloženje zahteva, branilac suštinski osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (član 440. ZKP) i razloge pravnosnažnih presuda odnosno ukazuje na bitnu povredu odredba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Naime, u podnetom zahtevu branilac okrivljenog ukazuje da je u toku postupka došlo do izmene vremena izvršenja krivičnog dela, u odnosu na ranije utvrđeno vreme, te da je sud takvu promenu prihvatio bez odgovarajućeg obrazloženja. Dalje navodi, da je obrazloženje prvostepene presude kontradiktorno, imajući u vidu iskaze učesnika u postupku, a posebno u odnosu na vreme pregleda oštećene i izdavanja medicinske dokumentacije, koji dokazi, po njenom stavu nisu usklađeni sa zaključcima suda. Posebno osporava obrazloženje drugostepene presude, ističući da drugostepeni sud, iako ne spori medicinsku dokumentaciju, ne uzima u obzir sve relevantne okolnosti u vezi sa vremenom njenog sačinjavanja, već donosi zaključke, koji po mišljenju odbrane, nisu zasnovani na pravilno utvrđenim činjenicama, te navodi da je u istoj situaciji, na osnovu istih dokaza, sud u ponovljenom postupku, doneo različitu odluku, što dovodi u pitanje doslednost i pravilnost ocene dokaza.

Ostalim navodima zahteva branilac okrivljenog, ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, suštinski navodeći da okrivljenom nije pravilno odmerena kazna, jer je sud kao odlučujuću okolnost cenio njegovu raniju osuđivanost, dovodeći u vezi sa tim u pitanje i ocenu suda u pogledu svrhe kažnjavanja, i to kako u odnosu na samog okrivljenog tako i na planu generalne prevencije.

Kako, iz iznetih navoda zahteva proizilazi da branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca (član 438. stav 2. tačka 1) i član 439. tačka 2) i 3) ZKP), dok suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), povredu postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao i na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, što nisu zakonski razlozi zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, advokata Biljane Branković, ocenio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća-sudija,

Andrea Jakovljević, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković