
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 454/2026
22.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa u pokušaju iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Maje Đorđević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 428/2024 od 17.10.2025. godine i Kž3 24/2025 od 05.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 22. aprila 2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Maje Đorđević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 428/2024 od 17.10.2025. godine i Kž3 24/2025 od 05.02.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K br.328/23 od 15.05.2024. godine okrivljeni AA je na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 30. KZ. Istovremeno je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 428/2024 od 17.10.2025. godine, usvajanjem žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Vranju, presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K br.328/23 od 15.05.2024. godine, preinačena je tako što je okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa u pokušaju iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 30. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, te da plati troškove krivičnog postupka koji su nastali pred prvostepenim sudom, o čijoj visini će odlučiti taj sud posebim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž3 24/2025 od 05.02.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 428/2024 od 17.10.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Maja Đorđević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) i tačka 4) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači presude tako što će žalbu javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Vranju odbiti kao neosnovanu i presudu Osnovnog suda u Bujanovcu K br.328/23 od 15.05.2024. godine potvrditi, ili da ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da su ispunjeni uslovi za odbačaj zahteva (član 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP).
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva u uvodu navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca. Međutim, u obrazloženju zahteva, branilac ne navodi konkretno u čemu se ova povreda zakona sastoji, odnosno na koji način su nižestepeni sudovi u pogledu krivičnog dela koja je predmet optužbe primenili zakon koji se ne može primeniti, već s tim u vezi u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno povredu zakona iz člana 440 ZKP, isticanjem da se pobijana presuda temelji na pretpostavci da je okrivljeni pokušao tešku krađu koristeći pajser za obijanje prozora iako sa predmetnog pajsera nije izolovan nijedan biološki trag koji potiče od okrivljenog, uz sopstveni zaključak da je pravnosnažna presuda doneta „na bazi golih pretpostavki“.
Podnetim zahtevom branilac nižestepene presude pobija i zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 4. ZKP, a s tim u vezi ističe da je pravnosnažna presuda „apsolutno nezakonita u delu odluke o neuračunavanju pritvora okrivljenom“, suprotno odredbi člana 63. KZ.
Kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešna ocena dokaza, odnosno povreda člana 440. ZKP, te povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 4) ZKP, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odrede člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
