
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 222/2026
25.02.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Kristijana Karana, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Somboru KTO 36/25(SK 26/25) od 17.12.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 25.02.2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Kristijana Karana, pa se UKIDA pravnosnažno rešenje javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Somboru KTO 36/25(SK 26/25) od 17.12.2025. godine i predmet dostavlja Višem sudu u Somboru na odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Somboru KTO 36/25(SK 26/25) od 17.12.2025. godine obavezan je okrivljeni AA da na ime troškova postupka – nagrade i naknade za rad advokata po službenoj dužnosti, koji su isplaćeni iz sredstava organa postupka, naknadi tužilaštvu iznos od 376.250,00 dinara, bez prava na žalbu imajući u vidu da je o navedenom odlučenom kao u pravnosnažnoj presudi Višeg suda u Somboru.
Protiv navedenog pravnosnažnog rešenja branilac okrivljenog AA – advokat Kristijan Karan podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan, ukine pobijano rešenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Po nalaženju Vrhovnog suda, osnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje da je učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP i to odredba člana 262. stav 2. ZKP, jer je za donošenje posebnog rešenja o visini troškova krivičnog postupka, kada se pribave podaci o visini troškova, nadležan jedino predsednik veća ili sudija pojedinac.
Iz spisa predmeta proizilazi da je pravnosnažnom presudom Višeg suda u Somboru Spk.25/25 od 01.12.2025. godine potvrđen sporazum o priznanju krivičnog dela koje je zaključio javni tužilac VJT u Somboru pod brojem SK.26/25 od 01.12.2025. godine sa okrivljenim AA i njegovim braniocem o priznanju krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ, obuhvaćenog optužnicom VJT u Somboru broj Kto 36/25 od 24.11.2025. godine, pa je okrivljeni oglašen krivim zbog izvršenja navedenog krivičnog dela i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci za koju je određeno da će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru. Prema okrivljenom izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta i obavezan je da nadoknadi troškove krivičnog postupka nastale pred VJT Sombor u punom iznosu od 40.164,13 dinara, troškove branioca po službenoj dužnosti o čijoj visini će doneti posebno rešenje, a Višem sudu u Somboru iznos od 10.078,13 dinara, kao i troškove branioca po službenoj dužnosti za koje će se doneti posebno rešenje, te na ime paušalnog iznosa 10.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana, računajući od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Odredbom člana 262. stav 1. ZKP propisano je da će se u svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose, a stavom 2. istog člana propisano je da ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rešenje o visini troškova doneće predsednik veća ili sudija pojedinac kada se ti podaci pribave.
Po nalaženju ovoga suda, kada su se javni tužilac i okrivljeni saglasili o troškovima krivičnog postupka i kada je takav sporazum prihvaćen presudom od strane suda, kojom je odlučeno o osnovu i vrsti troškova krivičnog postupka, tako što je okrivljeni obavezan da plati troškove na ime odbrane od strane branioca po službenoj dužnosti nastale u toku istrage, samo sud je mogao posebnim rešenjem primenom člana 262. stav 2. ZKP da odluči o visini navedenih troškova, pošto pribavi potrebne podatke, a ne javni tužilac, kako je to u konkretnom slučaju učinjeno.
Pored navedenog, odlučujući o troškovima krivičnog postupka javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Somboru doneo je rešenje u kome je u pravnoj pouci navedeno da protiv navedenog rešenja nije dozvoljena žalba, što je suprotno odredbi člana 262. stav 3. ZKP, pa je na taj način i branilac onemogućen da eventualno izjavi žalbu na rešenje veću iz člana 21. stav 4. ZKP.
Shodno navedenom, osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ukazuje da je pobijanim rešenjem učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP
Stoga je Vrhovni sud usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, ukinuo pobijano rešenje i predmet dostavlja Višem sudu u Somboru na odlučivanje.
U postupku odlučivanja pred sudom imaće se u vidu sve primedbe iz ove presude, postupiti po istima, te će, shodno članu 262. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku, sud biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
Navodi zahteva za zaštitu zakonitosti koji se odnose na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, da u obrazloženju pobijanog rešenja nije navedena specifikacija troškova koji su priznati braniocu po službenoj dužnosti, nisu razmatrani, obzirom da navedena povreda u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca.
Sa iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
