
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7666/2024
02.07.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda JP Beograd, protiv tuženih AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Noel Đurišić, advokat iz ... i BB iz ..., koju zastupa punomoćnik Zoltan Đalai, advokat iz ..., radi isplate naknade, odlučujući o reviziji tužene BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 340/23 od 18.09.2023. godine, u sednici održanoj 02.07.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 340/23 od 18.09.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 5750/2017 od 15.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se tuženi obavežu da tužiocu solidarno isplate iznos od 2.227.563,96 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.2019. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je predlog tužioca za određivanje privremene mere radi obezbeđenja novčanog potraživanja u iznosu od 89.460,00 dinara, sa pripadajućom kamatom, zabranom otuđenja i opterećenja nepokretnosti, porodične stambene zgrade na adresi ... broj .., na kp br .. kao neosnovan. Stavom trećim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj BB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 402.750,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, tužilac je obavezan da tuženom AA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 484.875,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 340/23 od 18.09.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što su tuženi obavezani da tužiocu solidarno isplate iznos od 1.749.924,34 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.2019. godine do isplate, a preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 2.227.563,96 dinara, odnosno za iznos od još 477.639,62 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.2019. godine do isplate, tužbeni zahtev je odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz trećeg i četvrtog stava izreke prvostepene presude, tako što su tuženi obavezani da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 87.749,00 dinara. Stavom trećim izreke, tuženi su obavezani da tužiocu solidarno naknade troškove drugostepenog postupka u iznosu od 115.098,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužene BB za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena BB je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 .... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Prema članu 506. stav 1. (prelazne i završne odredbe) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11), postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona sprovešće se po odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09). Ako je u postupcima iz stava 1. ovog člana posle stupanja na snagu ovog zakona presuda, odnosno rešenje kojim se okončava postupak ukinuto i vraćeno na ponovno suđenje, ponovni postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona.
Tužba u ovoj parnici podneta je 03.09.1996. godine, sa tužbenim zahtevom za isplatu naknade za uređenje građevinskog zemljišta. U toku postupka prvostepena presuda P 3615/99 od 21.09.2001. godine ukinuta je rešenjem Okružnog suda u Beogradu Gž 5493/02 od 19.07.2002. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Podneskom od 27.04.2021. godine tužba je preinačena, sa zahtevom za isplatu iznosa od 2.227.563,96 dinara sa kamatom.
Prema članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona. Navedena odredba reguliše odlučivanje o reviziji protiv pravnosnažnih odluka donetih u drugom stepenu posle 31.05.2014. godine, kada je ovaj zakon stupio na snagu (nezavisno od vremena pokretanja parničnog postupka), samo u pogledu vrednosnog cenzusa za dozvoljenost revizije. Kako je u ovom slučaju, pravnosnažna drugostepena presuda doneta 18.09.2023. godine, posle stupanja na snagu navedenih novela ZPP, to se dozvoljenost revizije u pogledu vrednosnog cenzusa ceni prema navedenoj odredbi novela iz člana 23. stav 3. tog zakona. U tom smislu, činjenica da je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o tužbenom zahtevu, nije od uticaja za ocenu dozvoljenosti izjavljene revizije, jer se član 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 55/14) u ovom slučaju ne može primeniti.
U konkretnom slučaju radi se o imovinsko-pravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela (1.749.924,34 dinara) očigledno ne prelazi cenzus za izjavljivanje revizije od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe (27.04.2021. godine), pa po članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
