
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14623/2024
10.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca „PORR-WERNER & WEBER“ d.o.o. Jagodina, čiji je punomoćnik Dragiša Šćekić, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Petronijević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Višeg suda u Jagodini Gž 1316/23 od 16.04.2024. godine, u sednici održanoj 10.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 1316/23 od 16.04.2024. godine, u delu kojim je potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Osnovnog suda u Jagodini P 1866/20 od 16.09.2021. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Jagodini Gž 1316/23 od 16.04.2024. godine, u delu kojim je potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Osnovnog suda u Jagodini P 1866/20 od 16.09.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Jagodini P 1866/20 od 16.09.2021. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 1866/20 od 10.03.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati 2.154,46 dinara na ime duga za pružene komunalne usluge za period od 20.06.2019. godine do 20.05.2020. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 11.06.2020. godine do isplate, kao i troškove izvršnog postupka u iznosu od 10.860,00 dinara. Stavom drugim izreke, ukinuto je u celosti rešenje javnog izvršitelja Petra Petrovića iz ... IIvk 114/20 od 09.07.2020. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 31.400,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Jagodini Gž 1316/23 od 16.04.2024. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Jagodini P 1866/20 od 16.09.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 1866/20 od 10.03.2023. godine, u stavu prvom izreke, u delu kojim je obavezana tužena da tužiocu isplati troškove izvršnog postupka u iznosu od 10.850,00 dinara, i u stavu trećem izreke, a žalba tužene u tom delu odbijena, kao neosnovana.
Protiv drugostepene presude u delu u koje je potvrđeno rešenje o troškovima postupka, tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), u vezi sa članom 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima parničnog postupka koju sud donosi na osnovu ponašanja parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužene na osnovu odredbe člana 410. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.
Odredbom člana 28. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako za utvrđenje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u tom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).
Imajući u vidu da tužena revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može da izjavi, u smislu odredbe člana 420. Zakona o parničnom postupku, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke koja se odnosi na sporedno traženje, nije dozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
