Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11...10/23) i utvrdio da je revizija tužene neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se revizijom ukazuje. Naime, suprotno navodima revizije u konkretnom slučaju utvrđenje prava sezonske službenosti umesto tužbom traženog utvrđenja prava službenosti ne vodi prekoračenju tužbenog zahteva, jer je drugostepeni sud samo delimično usvojio tužbeni zahtev u manjem obimu od traženog, s obzirom na to da je sud vezan granicama postavljenog tužbenog zahteva, ali ne i pravnim osnovom.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom nakon održane rasprave pred drugostepenim sudom, tužilac je vlasnik k.p. br. .../5 KO ..., na osnovu ugovora o ustupanju i raspodeli imovine za života koji je zaključio sa svojim ocem 18.05.2007. godine, a koja parcela predstavlja šumu. Tužena je vlasnik k.p. br. .../8 KO ..., na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, koji je zaključila sa svojim ocem 1997. godine. Parcela tužene k.p. br. .../8 KO ... se celom severnom stranom graniči sa delom k.p. br. .../5 KO ..., koji se spaja sa opštinskim putem k.p. br. 2361 KO ..., koji je širok 5-6 m, a koji put nikada nisu koristili ni tužilac ni njegov pokojni otac. Otac tužioca je k.p. br. .../8 KO ..., na kojoj se tada nalazila jedna štala, prodao ocu tužene u vezi čega su zaključili ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, koji je overen kod suda 08.07.1969. godine s tim što je u tom ugovoru tehničkom greškom navedena k.p. br. .../7 KO ..., koja je rukom ispravljena i na osnovu te ispravke otac tužene je u javnim knjigama upisan kao vlasnik k.p. br. .../8 KO .... U članu 5. ugovora navedeno je da prodavac jamči kupcu da na nekretninama koje su predmet ugovora nema nikakvih tereta ni službenosti, izuzev što prodavac zadržava pravo službenosti prelaska preko parcele sa zapregom ili peške do svoje šume. Nakon kupovine predmetne parcele, na mestu ranije postojeće štale, otac tužene je sagradio stambeni objekat, a na ulazu u parcelu sa seoskog puta sa južne strane postavio i metalnu kapiju. Otac tužene je nakon što je postavio metalnu ogradu, ključ od kapije dao ocu tužioca, kako bi ovaj mogao da koristi deo njegove parcele za prelazak, a koji ključ tužilac poseduje i sada, ali je tužena u međuvremenu promenila bravu. Od zaključenja navedenog ugovora (08.07.1969. godine) pa sve do 2008 – 2009. godine, kada je tužena počela da osporava tužiocu prolaz preko njene parcele i od kada stranke vode brojne sudske postupke u vezi sa tim, otac tužioca, a kasnije tužilac su pešice i zapregom u početku, a kasnije i traktorom, svake godine u oktobru mesecu u periodu od jednog do tri dana prolazili kroz k.p. br. .../8 KO ... i to putanjom od metalne ulazne kapije u dužini od 77 m, a u širini od 3 m, do ulaska u k.p. br. .../5 KO ... radi izvlačenja drva za ogrev iz svoje šume na k.p. br. .../5 KO ... i to tako što su dolazili do granice ovih parcela, a zatim peške ili konjima preko krajnjeg severoistočnog dela k.p. br. .../8 KO ... na mestu koje je na skici lica mesta, koja je sastavni deo nalaz i mišljenja sudskog veštaka od 04.12.2017. godine, označeno crvenom bojom, konjima ili ručno izvlačili drva iz šume, jer u nju zbog nagiba nije moglo da se uđe traktorom, zatim tovarili drva i istim putem izlazili sa k.p. br .../8 KO ... na seoski put. Na parceli tužene, poslužnom dobru, postoje odroni i tri velika klizišta, ali se isti ne nalaze na trasi koju su otac tužioca, a zatim i tužilac koristili, već se nalazi sa donje strane kuće na rastojanju od nekoliko metara od predmetne trase na mestima, koja su označena na skici lica mesta uz dopunski nalaz i mišljenje sudskog veštaka geometra od 21.02.2018. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak drugostpenog suda da je tužilac stekao stvarnu službenost održajem, pravilnom primenom čana 54. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.

Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa i to odredbom člana 49, propisano je da je stvarna službenost pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da za potrebe te nepokretnosti vrši određene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahteva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nepokretnosti (stav 1). Prema odredbi člana 51. istog zakona, stvarna službenost zasniva se pravnim poslom, odlukom državnog organa i održajem, a prema odredbi člana 54, stvarna službenost stiče se održajem kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvarivao službenost za vreme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio (stav 1); stvarna službenost se ne može steći održajem, ako je vršena zloupotrebom poverenja vlasnika ili držaoca poslužnog dobra, silom, prevarom ili ako je službenost ustupljena do opoziva (stav 2).

Shodno citiranim odredbama Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stvarna službenost stiče se održajem kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvarivao službenost za vreme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. To znači da ukoliko postoji potrebno vreme od 20 godina, vlasnik povlasnog dobra stiče pravo službenosti prolaza na način, u merama, granicama i površini, kako je službenost u tom periodu vršena. Kod utvrđenog da je otac tužioca prodao k.p. br. .../8 KO ... ocu tužene, u vezi čega su zaključili ugovor o kupoprodaji nepokretnosti koji je overen kod suda 08.07.1969. godine, da je u članu 5. ugovora navedeno da prodavac odnosno otac tužioca zadržava pravo službenosti prelaska preko te parcele sa zapregom ili peške do svoje šume, da od zaključenja navedenog ugovora pa sve do 2008 – 2009. godine, kada je tužena počela da osporava tužiocu da prolazi preko njene parcele, da su otac tužioca, a kasnije i tužilac pešice i zapregom u početku, a kasnije i traktorom, svake godine u oktobru mesecu u periodu od jednog do tri dana prolazili kroz k.p. br. .../8 KO ... i to putanjom od metalne ulazne kapije u dužini od 77 m, a u širini od 3 m, do ulaska u k.p. br. .../5 KO ..., radi izvlačenja drva za ogrev iz svoje šume na toj parceli i to tako što su dolazili do granice ovih parcela, a zatim peške ili konjima preko krajnjeg severoistočnog dela k.p. br. .../8 KO ..., konjima ili ručno izvlačili drva iz šume, zatim tovarili drva i istim putem izlazili sa k.p. br .../8 KO ... na seoski put, to je pravilan zaključak drugostepenog suda da je u konkretnom slučaju do sticanja prava službenosti došlo održajem, s obzirom da su otac tužioca i tužilac faktički, neprekidno ostvarili stvarnu službenost u roku potrebnom za održaj odnosno faktički ostvarili službenost za vreme više od 20 godina, a otac tužene se tome nije protivio, pa kako stvarna službenost prolaza preko parcele tužene nije vršena zloupotrebom poverenja oca tužene, silom, prevarom niti je službenost ustupljena do opoziva, to je pravilno zaključio drugostepeni sud da je tužilac stekao pravo službenosti prolaza, odnosno da su se ispunili uslovi za sticanje prava službenosti prolaza preko parcele tužene. Naime, u konkretnom slučaju, reč je o sticanju prava službenosti faktičkim vršenjem u određenom vremenskom periodu, kvalifikovanim neprotivljenjem vlasnika poslužnog dobra, u kojoj situaciji sud samo konstatuje ispunjenost uslova za sticanje ovog prava održajem.

S ozirom na izneto, neosnovano se revizijom ukazuje da nije poštovano načelo restrikcije, odnosno na činjenicu da je sud bio dužan da vodi računa o tome da tužilac ima kraći i pristupačniji prilaz svojoj parceli nego što je prilaz preko parcele tužene. Naime, kao što je to već napred navedeno, u konkretnom slučaju radi se o sticanju prava stvarne službenosti održajem, a ne odlukom suda ili na osnovu pravnog posla. Istekom roka od 20 godina službenost se stiče u onom obimu i u onim razmerama u kojima je faktički i vršena. U ovom slučaju utvrđeno je pravo službenosti sticanjem održajem, tako da sud nije ovlašćen da određuje kako će se sporna službenost vršiti, a okolnost da je u praksi sporna službenost eventualno vršena na način koji ne predstavlja najmanje opterećenje poslužnog dobra i da postoji prilaz kojim bi se lakše stizalo do parcele tužioca,bez uticaja je na odluku o zahtevu kojim se traži utvrđenje prava službenosti održajem. To znači da faktičko vršenje prava službenosti korišćenjem poslužnog dobra u peridu dužem od 20 godina na određeni način, kvalifikovano neprotivljenjem vlasnika poslužnog dobra u istom periodu, je ispred pravila o minimalnom opterećenju poslužnog dobra, s obzirom da u parnici kojom se traži utvrđenje da je službenost stečena održajem, sud ne uzima u obzir minimalno opterećenje poslužnog dobra, kada se ni njegov vlasnik nije protivio vršenju službenosti u periodu dužem od 20 godina. Samim tim, izostanak protivljenja vlasnika poslužnog dobra u vršenju službenosti u periodu dužem od 20 godina, ne može se nadomestiti određenim procesnim radnjama u parnici, budući da ni presuda u ovom postupku nema preobražajno, već utvrđujuće dejstvo. S obzirom na izneto, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o utvrđenju prava stvarne službenosti po osnovu održaja, a ne o njenom konstituisanju, to sud utvrđuje da li je to pravo vršeno i da li postoji pravni osnov na osnovu koga je to pravo vršeno, zbog čega su bez uticaja navodi tužene kojim se ukazuje da joj je utvrđenjem prava službenosti prolaza preko njene parcele onemogućeno normalno funkcionisanje i kretanje njenom parcelom.

Vrhovni sud je cenio i ostale navode revizije, pa je našao da su iti neosnovani, jer je drugostepeni sud u pobijanoj odluci dao jasne, potpune i pravilne razloge iz kojih proizilazi neosnovanost revizijskih razloga, a koje ovaj sud u svemu prihvata.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković