Rev 17324/2025 3.1.2.7.1.3 odgovornost preduzeća i drugih pravnih lica; 3.1.2.7.3 naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17324/2025
29.01.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavko Makaji advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstva unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi predaje stvari i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4423/23 od 04.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 29.01.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4423/23 od 04.04.2025. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4423/23 od 04.04.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1763/19 od 01.04.2022. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe izvršeno podneskom tužioca od 14.09.2021. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da preda u posed i na korišćenje tužiocu pokretne stvari i isprave navedene u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tužena obaveže da na ime nastale štete zbog otvaranja i registracije firme u inostranstvu isplati iznos od 339.791,10 dinara sa zateznom kamatom od 16.12.2004. godine do isplate, na ime troškova zbog neaktivnosti pravnog lica u vidu obaveze proistekle zbog nepredavanja godišnjih izveštaja – poreza iznos od 1.460.212,66 dinara, i to na ime osnovnog potraživanja za porez iznos od 766.615,91 dinar sa zateznom kamatom od 02.09.2021. godine i na ime zatezne kamate na dospeli porez obračunate po osnovu duga za period dospelosti, 01.09.2021. godine, u iznosu od 693.596,75 dinara. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4423/23 od 04.04.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 1763/19 od 01.04.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, dela kojim je odbijena njegova žalba, tužilac je zbog bitnih povreda odredaba parnčinog postupka i pogrešne primene materijalnog prava blagovremeno izjavio reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Prema stavu 1. navedene odredbe, posebna revizija može se izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zato tužiočevi navodi o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP (koja nije zakonski razlog za reviziju) i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz stava 1. navedenog člana, učinjenoj u postupku pred drugostepenim sudom pogrešnom primenom člana 386. stav 3. ZPP, nisu razmatrani prilikom ocene dozvoljenosti njegove posebne revizije.

Predmet spora je zahtev za naknadu materijalne štete za koju tužilac tvrdi da mu je prouzrokovana nezakonitim i nepravilnim radom organa tužene – privremenim oduzimanjem pečata i poslovne dokumentacije preduzeća koje je osnovao u inostranstvu, i nepostupanjem po njegovom zahtevu da mu se ista vrati nakon pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka, što je imalo za posledicu gašenje preduzeća jer nisu podnošeni odgovarajući izveštaji. Visina tužbenog zahteva određena je na osnovu nalaza sudskog veštaka, sačinjenog na osnovu specifikacije tužioca o troškovima u vezi osnivanja i registracije preduzeća u inostranstvu, odnosno dopisa koji je 27.05.2021. godine tužiocu uputila Kancelarija za korporacije države ... (...) sa uputstvima o uslovima i ukupnim troškovima potrebim za raspuštanje korporacije koju je osnovao.

Nižestepeni sudovi su o tužbenom zahtevu odlučili primenom pravila o teretu dokazivanja iz člana 231. ZPP. Po nalaženju prvostepenog suda, tužilac nije dokazao valjanim dokazima da je bio osnivač privrednog društva u inostranstvu i troškovima koje je imao u vezi sa njegovim osnivanjem, odnosno visini poreskih obaveza. Prema oceni drugostepenog suda, zasnovanom na primeni istog pravila, tužilac nije dokazao da je šteta za njega nastala – specifikacija troškova i dopis organa države u kojoj je preduzeće osnovano nisu validni dokazi o postojanju štete i njenoj visini u odsustvu odgovarajućih dokaza o izvršenim plaćanjima iznosa koji se potražuju na ime naknade materijalne štete.

Posebna revizija je izuzetno pravno sredstvo koje se koristi kada se drugostepena presuda ne može pobijati revizijom. Ona je dozvoljena ako postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u intersu ravnopravnosti građana, ujednači sudska praksa ili da novo tumačenje prava. Ocenu ispunjenosti tih uslova, shodno članu 404. stav 2. ZPP, daje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda, u ovom sporu nema pravnih pitanja koja su od opšteg interesa ili su u interesu ostvarenja ravnopravnosti građana. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude koje bi, zbog drugačijeg presuđenja u istim ili bitno istovetnim činjeničnopravnim sporovima, opravdavale potrebu da se odlučivanjem o tužiočevoj posebnoj reviziji izvrši ujednačavanje sudske prakse.

Tužiočevi navodi ne opravdavaju potrebu da se o njegovoj posebnoj reviziji odlučuje ni radi novog tumačenja prava – odredbe člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, o odgovornosti pravnog lica za štetu koju nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje njegov organ, odnosno članova 155. i 185. istog Zakona o šteti i njenoj naknadi. Tužilac – oštećeni dokazuje postojanje štete i njenu visinu (član 228. ZPP) i snosi teret dokazivanja činjenica bitnih za nastanak i ostvarenje prava na naknadu štete (član 231. stav 2. ZPP).

Revizijski navodi svode se na činjenična pitanja. Njima se osporava zaključak prvostepenog suda da tužilac nije dokazao da je osnivač privrednog društva sa sedištem u inostranstvu, (koja činjenica proizilazi iz sadržine presude krivičnog suda) i zaključak drugostepenog suda o nedokazanosti nastanka materijalne štete i njene visine koja je utvrđena veštačenjem, ali bez dokaza o izvršenim plaćanjima usled kojih je umanjena tužiočeva imovina, odnosno ocena nalaza i mišljenja veštaka. Činjenična pitanja i ocena izvedenih dokaza su izvan kontrole revizijskog suda (član 407. stav 2. ZPP) i kada se drugostepena presuda može pobijati revizijom, pa tim pre ne mogu biti korišćena u posebnoj reviziji.

Iz tiz razloga, na osnovu člana ,404. ZPP odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužioca nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Vrednost predmeta spora u pobijanom delu (član 28. ZPP) od 1.106.407,00 dinara ne prelazi vrednost koja je po navedenoj zakonskoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije, zbog čega je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković