
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4128/2025
10.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Nikolić, advokat iz ..., radi otklanjanja izvora opasnosti, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2441/23 od 08.07.2024. godine, na sednici održanoj 10.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2441/23 od 08.07.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2441/23 od 08.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2441/23 od 08.07.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica Vladičin Han P 1313/21 od 05.04.2023. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da ukloni izvor opasnosti za tužioca po objekte na k.p. br. .. k.o. ... i članove njegove porodice, tako što će dacatske blokove (stene) koji se nalaze na parceli tužene k.p. br. .. k.o. ..., bliže opisane u tom stavu izreke, ukloniti sa površine zemlje gde se nalaze, na taj način što će o svom trošku angažovati stručno lice kamenoresca koji će dacatske blokove razbiti i odložiti na mesto gde ne preti opasnost štete tužiocu, te je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 208.940,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, primenom odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23), u daljem tekstu: ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.
Pobijanom pravnosnažnom presudom, usvojen je tužbeni zahtev radi otklanjanja izvora opasnosti, primenom odredbe člana 156. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima, jer je utvrđeno da postoji opasnost po objekte i lica na parceli tužioca, te je obavezana tužena da ukloni izvor opasnosti štete koji se nalazi na njenoj parceli.
Imajući u vidu da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja činjenica u svakom konkretnom slučaju, relevantnih za primenu materijalnog prava, a nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni za novim tumačenje prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Kako se u konkretnom slučaju radi o zahtevu iz čl.156. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, to se ima primeniti odredba člana 468. stav 4. ZPP kojom je propisano da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana, koji propisuje da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojim se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi otklanjanja izvora opasnosti podneta je 09.01.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tužene nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
