
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 432/2026
21.04.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Jasmine Vasović, Milene Rašić i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 2. u vezi člana 180. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ljiljane Vijuk, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-427/22 od 23.04.2025. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1-166/25 od 02.02.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 21.04.2026. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ljiljane Vijuk, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-427/22 od 23.04.2025. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1-166/25 od 02.02.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-427/22 od 23.04.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 2. u vezi člana 180. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka, o čijem iznosu će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, dok je oštećena radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1-166/25 od 02.02.2026. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Sremskoj Mitrovici i branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-427/22 od 23.04.2025. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Ljiljana Vijuk, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i pobijanu prvostepenu pravnosnažnu presudu preinači, tako da okrivljenom utvrdi manju kaznu zatvora ili da pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ljiljane Vijuk je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP i istu obrazlaže navodima da je pobijanim presudama povređen zakon na štetu okrivljenog usled činjenice da je sud pogrešnom primenom člana 54. Krivičnog zakonika, okrivljenom kao otežavajuću okolnost cenio upornost prilikom izvršenja krivičnog dela, a koja okolnost, po navodima branioca, predstavlja zakonsko obeležje krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim, na koji način je ova okolnost najpre uzeta kao način izvršenja krivičnog dela, a zatim je ponovo vrednovana kao otežavajuća okolnost pri odmeravanju kazne. Ovako iznetim navodima u zahtevu branilac suštinski ukazuje na učinjenu povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP.
Ovakvi navodi branioca okrivljenog su od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.
Naime, odredbom člana 54. stav 3. Krivičnog zakonika propisano je da se okolnost koja je obeležje krivičnog dela ne može uzeti u obzir kao otežavajuća ili olakšavajuća okolnost, izuzev ako prelazi meru koja je potrebna za postojanje krivičnog dela ili određenog oblika krivičnog dela, ili ako postoje dve ili više ovakvih okolnosti, a samo je jedna dovoljna za postojanje težeg odnosno lakšeg oblika krivičnog dela.
Odredbom člana 182. stav 2. Krivičnog zakonika propisano je da krivično delo nedozvoljene polne radnje čini onaj ko pod uslovima iz člana 180. stav 1. i člana 181. stav 3. ovog zakonika, izvrši neku drugu polnu radnju, dok je članom 180. stav 1. Krivičnog zakonika, propisano da ko izvrši obljubu ili sa njom izjednačen čin sa detetom kazniće se zatvorom od 5 do 12 godina.
Dakle, iz citiranog krivičnog dela iz člana 182. stav 2. u vezi člana 180. stav 1. Krivičnog zakonika, koje je okrivljenom stavljeno na teret i za koje je oglašen krivim, ne proizlazi da način izvršenja i upornost prilikom izvršenja krivičnog dela predstavljaju zakonsko obeležje krivičnog dela nedozvoljene polne radnje, pa je samim tim, prvostepeni sud mogao navedene okolnosti da ceni kao otežavajuće na strani okrivljenog u smislu člana 54. Krivičnog zakonika, pa su suprotni navodi branioca okrivljenog ocenjeni kao neosnovani.
Iz napred iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 491. Zakonika o krivičnom postupku, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
