
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 468/2026
27.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Mirka Maksimovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K.241/21 od 04.06.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 628/25 od 22.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 27.05.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Mirka Maksimovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K.241/21 od 04.06.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 628/25 od 22.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K.241/21 od 04.06.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. KZ i krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ, pa su mu za navedena krivična dela prethodno utvrđene pojedinačne kazne i to za krivično delo iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a za krivično delo iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 4 meseca i zatim je okrivljenom izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) meseca i određeno je da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja od 4 (četiri) godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom oštećeni je upućen da svoj imovinskopravni zahtev ostvari u parničnom postupku. Okrivljeni je oslobođen od obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 628/25 od 22.01.2026. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Sadu i branioca okrivljenog AA, pa je potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K.241/21 od 04.06.2024. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Mirko Maksimović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev, te da shodno članu 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukine presude Osnovnog suda u Novom Sadu K.241/21 od 04.06.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 628/25 od 22.01.2026. godine ili samo drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovnu odluku prvostepenom ili drugostepenom sudu.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA je kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti formalno označio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, navođenjem da se u radnjama okrivljenog ne stiču svi bitni elementi krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje je oglašen krivim, već elementi krivičnog dela neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila iz člana 213. stav 1. KZ. Međutim, branilac okrivljenog svojim daljim navodima kojima obrazlaže postojanje po njemu ove povrede zakona, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski samo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova u pobijanim pravnosnažnim presudama, dajući pri tome sopstvenu analizu i ocenu izvedenih dokaza koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim pravnosnažnim presudama, a iz koje po braniocu proizilazi da kod okrivljenog ne postoji namera prisvajanja tuđe stvari i pribavljanja imovinske koristi, već da je okrivljeni prisvojeno motorno vozilo dobrovoljno ostavio na javnom mestu i time dobrovoljno prekinuo pritežanje vozila, a koji svi navodi branioca okrivljenog, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski predstavljaju povredu odredbe člana 440. ZKP.
Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, kao razlog pobijanja nižestepenih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 439. tačka 2. ZKP), dok suštinski svojim navodima u ovom delu ukazuje na povredu odredbe člana 440. ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Pored toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi i da se drugostepeni sud u obrazloženju drugostepene presude uopšte nije upustio u ocenu žalbenih navoda branioca okrivljenog, a što bi po nalaženju ovoga suda predstavljalo povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP. Osim toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi i da je sud pobijanom presudom, kojom je okrivljenom izrekao uslovnu osudu, trebalo i da ukine pritvor okrivljenom koji mu je ranije određen, a koji navodi branioca bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 425a stav 2. ZKP.
Imajući u vidu da povrede odredaba člana 425a stav 2. i člana 460. stav 1. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Mirka Maksimovića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
