Rev2 3448/2025 3.5.22.4.7

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3448/2025
22.04.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Živković, advokat iz ..., protiv tuženog „LEONI WIRING SYSTEMS SOUTHEAST“ d.o.o. sa sedištem u Prokuplju, čiji je punomoćnik Srđan Janićijević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1155/2025 od 28.05.2025. godine, u sednici održanoj 22.04.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1155/2025 od 28.05.2025. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P1 182/2023 od 29.11.2024. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje o otkazu ugovora o radu od 14.09.2023. godine kojim je tužiocu prestao radni odnos kod poslodavca – tuženog. Odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanjima i sposobnostima i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa. Obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 158.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1155/2025 od 28.05.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Prokuplju P1 182/2023 od 29.11.2024. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, ne predstavlja razlog za izjavljivanje ovog pravnog leka na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na mestu ... u ... . Rešenjem tuženog od 14.09.2023. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog odbijanja da zaključi aneks ugovora o radu kojim se menjaju ugovoreni uslovi rada. Tuženi je 03.08.2023. godine dostavio tužiocu ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu od 03.08.2023. godine u kojoj je navedeno da se vrši izmena mesta rada zaposlenog, tako što se kao radno mesto rada zaposlenog utvrđuje proizvodna jedinica ... počev od 21.08.2023. godine, a razlog za promenu mesta rada zaposlenog su organizacione promene kod poslodavca nastale zbog smanjenja narudžbine od strane kupca na projektima u PJ ..., a istovremenom povećanju narudžbine od strane kupca na projektima u PJ ... . Uz ponudu je dostavljen nacrt aneksa ugovora o radu i napomena da se tužilac na ponudu može izjasniti najkasnije do 15.08.2023. godine, uz pouku na pravne posledice odbijanja da se prihvati ova ponuda, kao i prihvata ponude. Tužilac je odbio prijem ponude i aneksa, pa su ovlašćena lica tuženog sačinila službenu belešku 03. 08. 2023. godine. Nakon odbijanja tužioca da zaključi aneks ugovora o radu tuženi je 14. 09. 2023. godine doneo rešenje kojim je tužiocu otkazao ugovor o radu, čije uručenje je pokušano u prostorijama poslodavca 26.09.2023. godine. Tužilac je odbio da primi navedeno rešenje, pa je otkazni akt objavljen na oglasnoj tabli poslodavca i skinut 09.10.2023. godine, o čemu je sačinjena beleška.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je s pozivom na odredbe članova 171., 172. stav 1. i 2. i 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu, zaključio da tužilac nije dokazao nepostojanje pravnog osnova za otkaz ugovora o radu, niti da je poslodavac postupio suprotno odredbama zakona kojima je propisan postupak prestanka radnog odnosa. Tuženi je tužiocu prezentovao na potpis ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu sa tekstom aneksa, sa svim potrebnim obaveštenjima i upozorenjima sa čijom se sadržinom tužilac upoznao i istu odbio da primi i potpiše aneks, nakon čega je tuženi putem oglasne table izvršio dostavljanje ovih akata tužiocu i po proteku zakonskih rokova na izjašnjenje o istom, otkazo ugovor o radu zbog odbijanja zaključenja aneksa ugovora o radu.

Drugostepeni sud je u svemu prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda i potvrdio prvostepenu odluku navodeći da je posebno imao u vidu da aneks ugovora o radu nije predmet pobijanja tužbom u ovoj pravnoj stvari.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilno su postupili nižestepeni sudovi kada su utvrdili da nisu ispunjeni uslovi za usvajanje tužbenog zahteva tužioca. Prema članu 171. Zakona o radu (tačka 1) propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovornih uslova rada (u daljem tekstu: aneks ugovora): radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potrebe procesa i organizacije rada. Prema članu 172. stav 1. i 2. Zakona o radu, propisano je da uz aneks ugovora o radu poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi pismeno obaveštenje u kojem su sadržani razlozi za ponuđeni aneks ugovora i da mu ostavi rok u kom zaposleni treba da se izjasni. Taj rok ne može biti kraći od osam dana, a u razlozima treba da budu navedene i posledice koje mogu nastupiti nepotpisivanjem aneksa ugovora. Ako zaposleni potpiše aneks ugovora u ostavljenom roku, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava zakonitost aneksa. Prema stavu 4. citiranog propisa, smatra se da je zaposleni odbio ponudu aneksa ugovora ako ne potpiše aneks ugovora u roku iz stava 1. citiranog člana. Prema članu 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu, propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u smislu člana 171. stav 1. tačka 1-5 naznačenog Zakona.

U konkretnom slučaju, tuženi je u svemu poštovao proceduru vezanu za ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu. Tužilac nije prihvatio potpisivanje takvog aneksa, niti je osporio njegovu zakonitost, pa je zaključeno da su ispunjeni uslovi za donošenje osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu. Nižestepeni sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenili materijalno pravo.

Nisu osnovani navodi revizije da rešenje o otkazu po osnovu kojeg je tužiocu prestao radni odnos ne sadrži ni jedan drugi podatak o ponudi i aneksu koji je tužiocu navodno ponuđen 03.08.2023. godine, a iz samog rešenja o otkazu ne može se utvrditi ni jedan bliži i konkretan podatak o sadržini ponude i ponuđenog aneksa ugovora o radu, s obzirom da je u ponudi navedeno da su razlog za promenu radnog mesta zaposlenog organizacione promene kod poslodavca zbog smanjenja narudžbine od strane kupca u projektima u PJ ..., a istovremeno povećanje narudžbine na projektima u PJ ..., te je ponuda za zaključenje aneksa ugovora o radu sa tekstom aneksa i svim potrebnim obaveštenjima i upozorenjima je tužiocu dostavljena putem oglasne table, o čemu su sačinjene službene beleške. Zbog toga je i neosnovano pozivanje u reviziji da pojedini potpisanici službenih beleški nisu prisustvovali radnjama koje su potvrdili svojim potpisivanjem službenih beleški, s obzirom da ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje prema članu 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku ne predstavlja razlog za izjavljivanje ovog vanrednog pravnog leka.

Imajući u vidu napred navedeno, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Pošto troškovi odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, to je Vrhovni sud na osnovu člana 153. stav 1. i 165. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković