
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 706/2026
23.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Vasović, predsednika veća, Milene Rašić, Svetlane Tomić Jokić, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. i 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Seada Spahovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K 755/23 od 29.09.2025. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 233/25 od 19.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 23.06.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Seada Spahovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K 755/23 od 29.09.2025. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 233/25 od 19.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru K 755/23 od 29.09.2025. godine, stavom prvim, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. i 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca, za koju je određeno da će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuju izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da, shodno odredbi člana 264. stav 1. ZKP, naknadi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će odlučiti naknadno posebnim rešenjem, kao i da na ime paušala plati sudu iznos od 20.000,00 dinara, u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni BB, na osnovu odredbe člana 258. stav 4. ZKP, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak. Stavom drugim izreke presude, prema okrivljenom AA odbijena je optužba na osnovu člana 422. stav 1. tačka 3) ZKP, da je izvršio krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ, usled nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja.
Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 233/25 od 19.01.2026. godine, stavom prvim, povodom žalbe okrivljenog AA i žalbe javnog tužioca OJT u Novom Pazaru, a po službenoj dužnosti, prema okrivljenom AA odbijena je optužba da je izvršio krivično delo lažno prijavljivanje u produženom trajanju iz člana 334. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. i 2. KZ, a stavom drugim, delimičnim usvajanjem žalbe okrivljenog AA i žalbe javnog tužioca OJT u Novom Pazaru, preinačena je presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru K 755/23 od 29.09.2025. godine u odnosu na osuđujući deo, pod tačkom prvim izreke, vezano za radnju krivičnog dela preduzetu 21.02.2020. godine i to u pogledu vremena izvršenja krivičnog dela, pravne kvalifikacije krivičnog dela i odluke o krivičnoj sankciji, pa je okrivljeni oglašen krivim da je izvršio krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ, za koje krivično delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva meseca, dok je stavom tri odbačena kao nedozvoljena žalba okrivljenog izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Novom Pazaru Kv 472/25 od 03.10.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Sead Spahović, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe za navedeno krivično delo ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje i, u smislu odredbe člana 488. stav 3. ZKP odloži izvršenje izrečene kazne do donošenja odluke Vrhovnog suda povodom zahteva.
Vrhovni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti numeriše povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje povrede je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca.
Međutim, ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog se u zahtevu opširno bavi analizom utvrđenog činjeničnog stanja od strane nižestepenih sudova. S tim u vezi branilac ističe da ništa od činjeničnog stanja koje je okrivljeni prijavio u podnetoj krivičnoj prijavi protiv sudije Osnovnog suda u Sjenici, a tiče se krivičnog dela iz člana 359. KZ, nije lažno, a da je tokom postupka element namere uvelo javno tužilaštvo, tvrdeći da se navodi krivične prijave mogu kvalifikovati samo kao krivično delo iz člana 360. KZ, a ne krivično delo iz člana 359. KZ. Branilac dalje zaključuje da pogrešna pravna kvalifikacija kao i činjenično stanje koje je okrivljeni dao u odnosu na sudećeg sudiju, ne mogu biti osnov za postojanje krivičnog dela lažno prijavljivanje, jer se u činjeničnom opisu krivične prijave koju je podneo, ne spominje da je sudeći sudija krivično delo izvršio u nameri da okrivljenom pričini štetu ili kome pribavi korist.
Kako je u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno – povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a suštinski se ukazuje na nedozvoljeni razlog za podnošenje zahteva – na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), a zbog koje povrede, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Pored toga, branilac okrivljenog ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da je tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu okrivljenog podnetu protiv sudije i predsednika suda, sa formalnim obrazloženjem da nema krivične namere, koji zaključak je izveden nakon pismenog izjašnjenja prijavljenih lica. Kako su pismene izjave bile jedini dokaz o nedostatku namere na kome je zasnovan postupak protiv okrivljenog, to se po navodima odbrane radi o nezakonitom dokazu u smislu člana 16. ZKP, čime suštinski ukazuje na nedozvoljeni razlog za podnošenje zahteva – na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), a zbog koje povrede, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca, to je Vrhovni sud podneti zahtev i u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Jasmina Vasović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
