
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 777/2026
07.07.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Vasović, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Danila Nikolića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Danila Nikolića - advokata Stevana Damnjanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 10-K.br. 691/23 od 30.10.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 132/26 od 02.04.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 07.07.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Danila Nikolića - advokata Stevana Damnjanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 10-K.br. 691/23 od 30.10.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 132/26 od 02.04.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu 10-K.br. 691/23 od 30.10.2025. godine okrivljeni Danilo Nikolić oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine u koju mu je uračunato vreme provedeno na zadržavanju od 06.11.2023. godine do 08.11.2023. godine, kao i na meri zabrana napuštanja stana od 08.11.2023. godine do 05.04.2024. godine. Prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta, dok je na osnovu člana 91. KZ oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 132/26 od 02.04.2026. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, okrivljenog Danila Nikolića i njegovog branioca advokata Stevana Damnjanovića i presuda Višeg suda u Beogradu 10-K.br. 691/23 od 30.10.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Danila Nikolića - advokat Stevan Damnjanović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovni postupak i odluku ili iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ.
Vrhovni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i postupku pred apelacionim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja zahteva numeriše povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1), 8) 9) i 10) i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koje povrede su zakonom dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljenog ne sadrže objašnjenje u čemu se konkretno te povrede sastoje, odnosno ne obrazlaže se na koji način su nižestepeni sudovi pravnosnažnim presudama učinili označene povrede zakona.
Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u delu koji se odnosi na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1), 8) 9) i 10) i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.
Pored iznetog, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označava i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, koje obrazlaže navodima da sama količina opojne droge i vagica nisu zakonska obeležja prodaje, da u predmetu nema drugih dokaza, kao što su svedočenja kupaca, digitalne komunikacije o prodaji u telefonu, koja se odnosi na dan 06.11.2023. godine, zbog čega je, po stavu odbrane, sud osudio lice za delo čija zakonsko obeležje – namera stavljanja u promet nije dokazana. Dalje se navodi da je digitalna vagica pristupačan uređaj, koji konzumenti droge redovno koriste pri kupovini da ih dileri ne bi prevarili za gramažu ili da bi sami precizno dozirali supstance radi sopstvene bezbednosti i da prisustvo vagice, samo po sebi ne dokazuje nameru prodaje, te da nema dokaza da je okrivljeni ikada ikome prodao makar i mrvicu droge jer nema svedoka, nema presretnutih poruka vezanih za 06.11.2023. godine. Branilac navodi i da sud ne može pretpostaviti nameru prodaje samo na osnovu gramaže, te da je okrivljenog u suštini oglasio krivim na osnovu droge nađene na dan hapšenja i prepiske od pre nekoliko nedelja.
Na opisani način, po stavu ovog suda, branilac samo formalno numeriše povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, koje su zakonom dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, dok u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, osporavajući činjenične zaključke suda vezane za postojanje umišljaja odnosno namere okrivljenog da drogu koja je pronađena kod njega drži radi prodaje i na svojim činjeničnim zaključcima drugačijim od onih utvrđenih u pobijanim presudama zasniva i svoj stav da se u radnjama okrivljenog stiču elementi krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ
Pored iznetog, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti označava i obrazlaže povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Međutim, pogrešno i nepotupno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao ni povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek - zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Jasmina Vasović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
