
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1545/2025
21.01.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Dušana Ilića, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Vesne Ilić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kragujevcu K br.46/24 od 07.03.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.205/25 od 19.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 21. januara 2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dušana Ilića - advokata Vesne Ilić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kragjevcu K br.46/24 od 07.03.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.205/25 od 19.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kragjevcu K br.46/24 od 07.03.2025. godine okrivljeni Dušan Ilić oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i osam meseci, u koju kaznu mu je na osnovu člana 63. KZ uračunato vreme provedeno u pritvoru od 05.06.2024. godine pa nadalje, do upućivanja okrivljenog u zavod za izvršenje krivičnih sankcija, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne.
Istom presudom, na osnovu člana 87. u vezi člana 246a stav 5. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja opojne droge, bliže navedene u izreci prvostepene presude.
Okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka i paušala, kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.205/25 od 19.05.2025. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kragujevcu i branioca okrivljenog Dušana Ilića, a presuda Višeg suda u Kragjevcu K br.46/24 od 07.03.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Dušana Ilića - advokat Vesna Ilić, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati nižestepenom sudu, ili da preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog oglasiti krivim zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ, te da prilikom odmeravanja kazne ne primeni odredbe člana 55a KZ.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:
Zahtev je neosnovan.
Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ističe da su nižestepene presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP i s tim u vezi navodi da nižestepenim presudama nije rešen predmet optužbe i da je pravnosnažnom presudom prekoračena optužba, obzirom da je optužnicom Višeg javnog tužilaštva u Kragujevcu Kto br.23/24 od 09.08.2024. godine okrivljenom stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, koje je izvršio tako što je „neovlašćeno, radi prodaje, držao i prenosio supstance koje su proglašene za opojnu drogu“, dakle stavljene su mu na teret dve radnje, dok je osuđen zbog samo jedne radnje, odnosno zbog „neovlašćenog držanja u velikoj količini opojne droge“.
Odredredbom člana 420. stav 1. ZKP propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo samo na delo predmet optužbe, sadržano u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici.
Iz citirane zakononske odredbe proizilazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.
Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa dela koji je dat u optužnom aktu dodavanjem nove radnje izvršenja, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, na koji način se pogoršava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije.
U konkretnom slučaju pravnosnažna presuda se odnosi na isto lice – na okrivljenog Dušana Ilića, koji je pravnosnažnom presudom oglašen krivim za lakše krivično delo – krivično delo nevlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ, a ne za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, a navedenim izmenama u izreci presude, u odnosu na optužni akt, prvostepeni sud je samo upodobio činjenični opis dela sa činjeničnim stanjem utvrđenim na osnovu dokaza izvedenih u toku postupka, što je i bio ovlašćen da učini.
Kako se, dakle, sud navedenom izmenom u izreci presude kretao u okvirima optužnog akta, pri čemu okrivljeni nije oglašen krivim za teže krivično delo, niti za veću kriminalnu količinu, niti za veći stepen krivice, odnosno nije oglašen krivim za više kriminalnih aktivnosti i veću kriminalnu volju od one za koju je optužen, već je oglašen krivim za lakše krivično delo, to je očigledno da navedena izmena nije izvršena na štetu okrivljenog i da okrivljeni time nije doveden u nepovoljniji krivično-procesni položaj, niti je ostao nerešen predmet optužbe, kako se to neosnovano ističe u podnetom zahtevu.
Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem se ukazuje da su nižestepene presude donete uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP, odbijen je kao neosnovan.
Neosnovani su i navodi zahteva kojima se ukazuje da su nižestepene presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 55a KZ.
S tim u vezi, branilac u podnetom zahtevu ističe da u konkretnom slučaju nije ispunjen jedan od dva propisana kumulativna uslova iz člana 55a KZ – da je okrivljeni dva puta osuđivan za krivična dela učinjena sa umišljajem na kaznu zatvora od najmanje jedne godine, budući da u konkretnom slučaju postoji samo jedna osuda na efektivnu kaznu zatvora preko jedne godine, a ne na dve kazne efektivnog zatvora preko jedne godine.
Odredbom člana 55a KZ propisano je da će za krivično delo učinjeno sa umišljajem, za koje je propisana kazna zatvora, sud izreći kaznu iznad polovine raspona propisane kazne po sledećim uslovima: 1) ako je učinilac ranije dva puta osuđen za krivična dela učinjena sa umišljajem na zatvor od najmanje jednu godinu; 2) ako od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog dela nije proteklo pet godina.
Prema stanju u spisima, okrivljeni Dušan Ilić osuđen je presudom Višeg suda u Kragujevcu K br.43/17 od 06.11.2018. godine za krivično delo iz člana 246 stav 1 KZ u vezi člana 33. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a presudom Višeg suda u Kragujevcu K br.75/18 od 20.09.2019. godine za krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva meseca, pa pošto mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine po prethodnoj osudi, iz presude K br. 43/17 od 06.11.2018. godine,okrivljeni je primenom odredaba o sticaju iz člana 60 KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset meseci. Ova kazna je izvršena dana 23.11.2023. godine, a predmetno krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ okrivljeni je izvršio dana 05.06.2024. godine, dakle pre proteka perioda od pet godina od dana otpuštanja sa izdržavanja kazne. Stoga su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za primenu odredbe člana 55a KZ, koja se odnosi na odmeravanje kazne u slučaju višestrukog povrata, dok su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - da u konkretnom slučaju nije bilo mesta primeni člana 55a KZ i da je primenom ove zakonske odredbe pravnosnažnom presudom učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, neosnovani. Pri tome je bez značaja činjenica da je kazna zatvora u trajanju od tri godine, na koju je okrivljeni osuđen presudom Višeg suda u Kragujevcu K br.43/17 od 06.11.2018. godine, ušla u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset meseci na koju je okrivljeni osuđen presudom Višeg suda u Kragujevcu K br 75/18 od 20.09.2019.godine, obzirom da presuda Višeg suda u Kragujevcu K br.43/17 od 06.11.2018. godine, suprotno navodima zahteva, nije izgubila samostalnost, niti se izricanjem jedinstvene kazne okrivljeni smatra jednom osuđenim, već se i dalje ima smatrati osuđenim dva puta.
U preostalom delu zahteva, branilac okrivljenog ističe da ne postoje dokazi da je okrivljeni sa umišljajem neovlašćeno držao veću količinu opojne droge, već samo da je umišljajno držao opojnu drogu za sopstvenu upotrebu i izvodi sopstveni zaključak da je okrivljenom stoga sud morao oglasiti krivim zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ, a ne zbog krivičnog dela iz člana 246a stav 2. KZ, pa kako se izloženim navodima zahteva ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno na povredu člana 440. ZKP, koja u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to se Vrhovni sud u ove navode ni upuštao.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
