
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 745/2026
08.07.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju iz člana 185. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Marka Radivojevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K Po3 br. 40/2025 od 28.10.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 Po3 br. 8/26 od 23.03.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 08.07.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Marka Radivojevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K Po3 br. 40/2025 od 28.10.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 Po3 br. 8/26 od 23.03.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K Po3 br. 40/2025 od 28.10.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju iz člana 185. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, za koje delo mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, sa rokom proveravanja od 4 (četiri) godine i istovremeno je određeno da će se u slučaju opoziva uslovne osude, shodno članu 63. KZ, okrivljenom u izrečenu kaznu zatvora uračunti vreme provedeno u pritvoru od 21.06.2018. godine do 03.07.2018. godine i vreme provedeno na meri zabrane napuštanja stana od 04.07.2018. godine do 12.09.2019. godine.
Istom presudom, na osnovu člana 87. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera oduzimanja predmeta bliže navedenih u izreci presude, a na osnovu člana 89-a KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane prilaženja i komunikacije sa oštećenom, tako što mu je zabranjeno približavanje oštećenoj BB na udaljenosti od 500 metara i njeno dalje uznemiravanje, kao i dalja komunikacija sa oštećenim usmenim i pisanim putem, putem telefonske i telegrafske komunikacije, kao i elektronskim putem, u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude. Istovremeno je određeno da se izrečena mera bezbednosti može ukinuti pre isteka vremena za koje je određena, ako prestanu razlozi zbog kojih je određena.
Stavom II iste presude, na osnovu člana 423. tačka 1. ZKP, okrivljeni je oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo iskorišćavanje računarske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnom licu iz člana 185-b stav 2. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 180. stav 1. KZ u vezi člana 30. KZ.
Okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno, posebnim rešenjem, shodno članu 264. stav 1. ZKP, a oštećena BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak na osnovu člana 258. stav 4. ZKP.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 Po3 br. 8/26 od 23.03.2026. godine, usvajanjem žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, Posebnog odeljenja za visokotehnološki kriminal, presuda Višeg suda u Beogradu K Po 3 br. 40/25 od 28.10.2025. godine preinačena je u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je okrivljenom AA, zbog krivičnog dela prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju iz člana 185. stav 3. u vezi stava 2. KZ zbog koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 4 (četiri) godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, s tim da će se u slučaju opoziva uslovne osude, shodno članu 63. KZ, okrivljenom u izrečenu kaznu zatvora uračunti vreme provedeno u pritvoru od 21.06.2018. godine do 03.07.2018. godine, kao i vreme provedeno u režimu mere zabrane napuštanja stana od 04.07.2018. godine do 12.09.2019. godine, dok su žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu u ostalom delu, kao i žalba okrivljenog AA – advokata Marka Radivojevića u celini, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Marko Radivojević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi člana 84, člana 153. stav 3, člana 163, te člana 237. stav 1, 2. i 3. ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje i na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP i iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da pobijane presude ukine.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1.) do 3.) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog u uvodu podnetog zahteva, kao razlog podnošenja, ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1.) ZKP u vezi člana 84, člana 153. stav 3, člana 163. i člana 237. stav 1, 2. i 3. ZKP, te dakle ne navodi nijednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona.
U obrazloženju zahteva, branilac ističe da je pravnosnažna presuda nerazumljiva, protivrečna samoj sebi i razlozima presude, te da postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u izreci presude sa obrazloženjem presude, kojim navodima ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11.) ZKP i iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Pored toga, u obrazloženju zahteva, branilac ističe da je Viši sud u Beogradu samo izvršio čitanje izvedenih dokaza i da je odbio predlog odbrane da se iz spisa predmeta izuzmu nezakoniti dokazi i zaključio glavni pretres, kojim navodima se ukazuje na povredu člana 395. ZKP. Branilac u zahtevu ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu člana 440. ZKP isticanjem da sporne fotografije i prepiska nisu pribavljene sa elektronske opreme koja je oduzeta od okrivljenog, već na taj način što su policijski službenici slikali kompjuter i „Facebook“ nalog, da u konkretnom slučaju dokaz u pogledu veštačenja uređaja za automatsku obradu podataka i opreme koji su oduzeti od okrivljenog nije nikad obavljen, te da nije jasno sa kog uređaja su prikupljeni podaci koji su predmet krivičnog dela. Istim zahtevom ukazuje se i na povredu člana 462. stav 3. ZKP isticanjem da prvostepeni sud u ponovljenom postupku nije preduzeo nijednu radnju u pogledu otklanjanja bitnih povreda postupka iz prethodno ukinute presude, pri čemu ni obrazloženje presude nakon ponovljenog postupka nije menjano, i polemiše se sa obrazloženjima iznetim u nižestepenim presudama.
Kako sve navedene povrede zakona u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okriljenima preko branilaca, imajući u vidu da ni u uvodu, a ni u obrazloženju zahteva branilac ne ukazuje ni na jednu povredu iz člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni sud zakon za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
