Kzz 849/2026 2.4.1.21.2.3.8; 2.4.1.21.2.3.11

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 849/2026
14.07.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Vasović, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Stojkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Lazarevcu K 296/25 od 10.03.2026. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 303/26 od 19.05.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 14.07.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Zorana Stojkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Lazarevcu K 296/25 od 10.03.2026. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 303/26 od 19.05.2026. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu K 296/25 od 10.03.2026. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, pa mu je sud izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno odredio da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom, na osnovu člana 89a KZ, okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane približavanja i komunikacije sa oštećenom BB pa mu je zabranjeno približavanje oštećenoj na udaljenosti manjoj od 100 metara, kao i dalja komunikacija sa oštećenom. Mera je određena u trajanju od tri godine od dana pravnosnažnosti presude s tim da se vreme provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena mera bezbednosti ne uračunava u vreme trajanja ove. Mera se može ukinuti pre isteka vremena za koje je određena ako prestanu razlozi zbog kojih je određena.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati na ime sudskog paušala iznos od 7.000,00 dinara, kao i troškove krivičnog postupka nastale pred sudom u iznosu od 63.480,00 dinara, kao i OJT u Lazarevcu na ime troškova postupka iznos od 63.480,00 dinara, sve u roku od dva meseca od pravnosnažnosti presude, kao i troškove krivičnog postupka oštećenoj BB u iznosu od 480.000,00 dinara u roku od šest meseci od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećena BB, na osnovu odredbe člana 258. stav 4. ZKP, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.

Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 303/26 od 19.05.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Branilac okrivljenog AA, advokat Zoran Stojković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev kao osnovan i preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe za navedeno krivično delo ili da pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovnu odluku prvostepenom ili drugostepenom sudu pred izmenjenim većem.

Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (člana 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti opredeljuje bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog preko branioca. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljenog ne sadrže objašnjenje u čemu se konkretno navedena povreda sastoji, odnosno koji je to nezakonit dokaz korišćen u postupku i u čemu se ogleda nezakonitost istog.

Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u delu koji se odnosi na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede, zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

Pored toga branilac u zahtevu ističe i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, navedenu povredu obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, odnosno ističe da sud tokom postupka nije utvrdio čime su nanete povrede oštećenoj, kojom vrstom obuće, te ukazuje na odsustvo dokaza o postojanju bića krivičnog dela iz člana 122. KZ u radnjama okrivljenog, u pogledu kojih navoda citira iskaz sudskog veštaka i svedoka tokom postupka. Takođe, branilac navodi da je okrivljeni postupao u nužnoj odbrani u smislu člana 19. KZ, a da se sud tokom postupka nije bavio ovim pitanjem, te izvodi sopstvene zaključke u pogledu utvrđenih činjenica, suprotne zaključcima nižestepenih sudova, na koji način polemiše sa činjeničnim pitanjima i dokazima u smislu člana 440. ZKP.

Međutim, povreda odredbe člana 440. ZKP, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog zbog koga okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek – zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev u navedenom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Jasmina Vasović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković