Rev2 3952/2023 3.9.5

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3952/2023
21.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Petrović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, Policijska uprava Kragujevac, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3545/22 od 19.07.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 21.05.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3545/22 od 19.07.2023. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1823/21 od 11.04.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime manje isplaćene plate po osnovu dodatnog opterećenja na radu za period od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine, isplati iznos od 27.217,31 dinar na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom počev od 27.02.2020. godine, kao prvog narednog dana od dana veštačenja do isplate i iznos od 3.797,60 dinara po osnovu zatezne kamate obračunate na glavni dug od dospelosti pa do dana veštačenja. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 134.108,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti odluke o troškovima do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3545/22 od 19.07.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime manje isplaćene plate po osnovu dodatnog opterećenja na radu za period od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine, isplati i to: iznos od 27.217,31 dinar na ime glavnog duga sa zateznom kamatom od 27.02.2020. godine do isplate, kao i iznos od 3.797,60 dinara na ime zatezne kamate obračunate na glavni dug od dospelosti do dana veštačenja. Stavom drugim izreke, rešeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2) Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) i utvrdio da je revizija tužioca neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, niti druge bitne povrede na koje se neosnovano ukazuje revizijom tužioca.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je policijski službenik zaposlen u PU Kragujevac, PS ... . Tokom spornog perioda tužilac je rešenjem tužene bio raspoređen na radno mesto sektorskog policajca, za koje radno mesto je potrebna srednja stručna sprema. Tužilac je, međutim, u utuženom periodu od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine, zajedno sa svedocima BB i VV, a po usmenom nalogu načelnika PS ..., menjao tadašnjeg izvršioca poslova radnog mesta kriminalističkog inspektora, za koje radno mesto je potrebna visoka stručna sprema. Utvrđeno je i: da su radna mesta policajca i kriminalističkog inspektora razvrstana u kategoriju izvršilačkih radnih mesta, da potraživanje tužioca na ime dodatnog opterećenja na radu za ostvareni broj radnih dana mesečno tokom utuženog perioda od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine (obračunato u visini od 10% od osnovne plate) iznosi ukupno 27.217,31 dinar, kao i da obračunata zatezna kamata od dospeća svakog pojedinačnog iznosa razlike do dana veštačenja iznosi 3.797,60 dinara ukupno.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužilac u utuženom periodu trpeo dodatna opterećenja na radu, zbog čega je njegov tužbeni zahtev usvojio i odlučio kao u stavu prvom izreke prvostepene presude primenom člana 12. stav 1. tačka 5. Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike, člana 250. i 255. Zakona o policiji i člana 8. Zakona o radu.

Prema stanovištu drugostepenog suda, tužilac u spornom periodu menjao lice koje je, kao i tužilac, raspoređeno na izvršilačko, a ne na rukovodeće radno mesto, pa imajući u vidu izričitu odredbu člana 187. stav 1 tačka 6. Zakona o policiji isti nema pravo na isplatu dodatka po utuženom osnovu.

Prema stanovištu Vrhovnog suda, pobijana presuda doneta je pravilnom primenom materijalnog prava.

Članom 147. Zakona o policiji (''Sl. glasnik RS'', br.6/16...), važećeg u utuženom periodu, propisano je da se radna mesta policijskih službenika dele na rukovodeća i izvršilačka radna mesta.

Odredbom člana 187. stav 1. tačka 6. istog zakona propisano je da policijski službenik ostvaruje pravo na uvećanu platu u visini utvrđenoj ovim zakonom, i to: za zamenu rukovodioca: 1) do 10 radnih dana – 10% osnovne plate, 2) duže od 10 dana – 15% osnovne plate.

U konkretnom slučaju, kod utvrđenog da je tužilac, policijski službenik raspoređen na radno mesto policajca, koje spada u kategoriju izvršilačkih radnih mesta, u utuženom periodu, po usmenom nalogu načelnika PS ..., zajedno sa kolegama BB i VV, menjao tadašnjeg izvršioca poslova radnog mesta kriminalističkog inspektora, koje radno mesto je takođe razvrstano u kategoriju izvršilačkih radnih mesta, pravilan je, i prema stanovištu ovog suda, zaključak drugostepenog suda, da istom, u smislu člana 147. i 187. stav 1 tačka 6. Zakona o policiji, ne pripada pravo na dodatak na platu za dodatno opterećenje na radu na ime zamene rukovodioca.

Naime, Zakon o policiji je lex specialis u odnosu na policijske službenike, pa imajući u vidu da je njegovom odredbom člana 187. izričito propisano kada policijski službenik ostvaruje pravo na uvećanu platu u visini određenoj ovim zakonom, to, nasuprot navodima revizije, nema mesta supsidijarnoj primeni odredbe člana 26. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika (''Sl. glasnik RS, br. 62/06 ...95/18), koja određuje pravo državnih službenika na dodatak za dodatno opterećenje na radu, a koje pravo ne poznaje odredba člana 187. Zakona o policiji.

Ovo isto važi i za primenu člana 12. stav 1. tačka 5. alineja 1-4 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike jer primena pravila o povoljnijem propisu ne može doći u obzir u onom slučaju kada se odgovarajućom odredbom posebnog zakona, kakav karakter ima Zakon o policiji, u potpunosti urede slučajevi uvećanja plate i u njih ne uvrsti slučaj uvećanja plate za dodatno opterećenje.

Navod revidenta da se radi o poslovima zamene izvršioca koji su obimniji i složeniji je bez značaja jer su to drugi elementi za određivanje osnovne plate (član 186. Zakona o policiji), a ne njenog uvećanja za koje tužilac ne ispunjava uslove.

Pravilna je i odluka o troškovima spora jer je doneta pravilnom primenom prava iz člana 165. stav 2, u vezi čl. 163. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković