Rev 17443/2024 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17443/2024
09.07.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Gordane Komnenić, Marije Terzić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Danijel Stamenković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Stojiljković, advokat iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Protić, advokat iz ..., radi ispunjenja ugovora i duga, odlučujući o reviziji tužene BB izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1306/2023 od 30.04.2024. godine, u sednici održanoj 09.07.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene BB izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1306/2023 od 30.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena reviziji tužene BB izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1306/2023 od 30.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 69/21 od 13.02.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezani su tuženi da na ime ispunjenja ugovora, duga, solidarno isplate tužiocu iznos od 625 evra u dinarskoj protivvrednosti sa kamatom od 18.06.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplate iznos od 83.150,00 dinara, a na iznos od 73.500,00 dinara kamatu od dana izvršnosti odluke pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1306/2023 od 30.04.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su, kao neosnovane žalbe tuženih i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena BB je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP. Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezani tuženi da tužiocu isplate iznos od 625 evra u dinarskoj protivvrednosti sa kamatom od 18.06.2016. godine, jer tuženi nisu izvršili svoje obaveze i isplatili tužiocu naknadu za izvođenje građevinskih radova tokom novembra i decembra 2015. godine i u periodu od aprila do jula 2016. godine, primenom odredbi materijalnog prava. S obzirom na to da odluka o ovom tužbenom zahtevu zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a nižestepeni sudovi su na osnovu činjenica utvrđenih tokom postupka odluku o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovali na primeni odgovarajućih odredbi materijanog prava, to u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Navodima revizije kroz ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava zapravo se osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije zakonom propisan razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Sa napred navedenih razloga, s obzirom da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene BB, kao izuzetno dozvoljenoj, to je primenom člana 404. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 10.02.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 625 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti, u smislu odredaba ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema članu 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

S obzirom na to da se radi o sporu male vrednosti i da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da revizija nije dozvoljena, sa kojih razloga je primenom člana 413. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković