
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3545/2025
10.06.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Mlađenović, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Vojvodina šume“ iz Petrovaradina, koga zastupa Milan Kozomara, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 849/25 od 15.07.2025. godine, u sednici održanoj 10.06.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 849/25 od 15.07.2025. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1035/2023 od 09.04.2025. godine, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete u vidu razlike zarade za period od 01.11.2020. godine do 31.03.2024. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, bliže označeno u tom stavu; obavezao tuženog da tužiocu počev od dana presuđenja pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi isplaćuje novčanu rentu u iznosu od 33.821,03 dinara i to najkasnije svakog 15.-og u mesecu za prethodni mesec, s tim što će dospele, a neisplaćene rate isplatiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate i obavezao tuženog da tužiocu naknadi troškove postupka od 330.689,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 849/25 od 15.07.2025. godine, žalba tužioca je odbijena, a žalba tuženog usvojena i preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1035/2023 od 09.04.2025. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi materijalnu štetu u vidu razlike zarade za period od 01.11.2020. godine do 31.03.2024. godine u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, kako je to bliže označeno u tom stavu izreke, kao i da mu ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi isplaćuje novčanu rentu u iznosu od 33.821,03 dinara i to najkasnije svakog 15.-og u mesecu za prethodni mesec, s tim što će dospele, a neisplaćene rate isplatiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate; preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka, tako što je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka od 330.689,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i obavezao tužioca da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 155.537,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka od 133.750,00 dinara, a odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, ne navodeći bliže revizijske razloge.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac, rođen 1971. godine, tokom 2001. godine bio je u radnom odnosu kod tuženog na poslovima ..., kada se povredio na radu. Kao posledica navedene povrede tužilac je ugovorom o radu od 07.07.2006. godine raspoređen na poslove ... sa utvrđenim koeficijentom za obračun zarade 2,45, a dok je radio na radnom mestu ... tužiocu je koeficijent za obračun zarade iznosio 3,35. U periodu kada je obavljao poslove ... tužilac je imao prebačaj norme koji je bio od uticaja na visinu zarade i na deo zarade koji se odnosi na normu. Od novembra 2023. godine kod tuženog su povećani koeficijenti svih zaposlenih, pa je tužilac počev od novembra 2023. godine imao koeficijent za obračun zarade 3,25, dok su uporedni radnici na poslovima ... imali koeficijent obračuna zarade 4,15. Veštak je dao nalaz i mišljenje u pogledu razlike zarade između zarade obračunate prema utvrđenom koeficijentu za poslove ... 2,45, odnosno 3,25 počev od 01.11.2023. godine i zarade obračune prema utvrđenom koeficijentu za poslove ... 3,35 odnosno 4,15 počev od 01.01.2023. godine u tri varijante i to: po prvoj varijanti bez uvećanja zarade ... po osnovu prosečno ostvarene norme uporednih radnika, u drugoj varijanti sa uvećanjem zarade ... po osnovu prosečno ostvarene norme uporednog radnika i u trećoj varijanti sa uzimanjem u obzir proseka sati rada, odsustva sa rada i drugih delova zarade uporednih radnika.
Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev prihvatajući treću varijantu nalaza veštaka, ali je propustio da odluči o prigovoru zastarelosti potraživanja tužioca koji je tuženi istakao u odgovoru na tužbu.
Drugostepeni sud je, nalazeći da je prvostepeni sud zauzeo stanovište da prigovor zastarelosti nije osnovan i da nije zastupila zastarelost potraživanja tužioca (s obzirom da je usvojio tužbeni zahtev), odbio tužbeni zahtev sa obrazloženjem da je potraživanje tužioca za naknadu štete i dosuđene rente zastarelo, jer je tužilac za štetu doznao u avgustu 2006. godine kada mu je isplaćena prva zarada u manjem iznosu od zarade koju je ostvario na poslovima ..., a sve do pokretanja ovog postupka nije podnosio tužbu za naknadu štete i isplatu rente. Tužbu u ovoj parnici podneo je 22.11.2023. godine, te je od dospelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja tužioca do podnošenja tužbe proteklo više od pet godina, usled čega je zastarelo pravo tužioca iz koga proističu povremena potraživanja, na osnovu člana 373. stav 1. ZOO. Nastupanjem zastarelosti prava tužilac je izgubio pravo da zahteva povremena davanja i to kako ona koja su dospela pre ove zastarelosti, tako i buduća povremena davanja, prema članu 373. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo pri oceni prigovora zastarelosti.
Zakonom o obligacionim odnosima – ZOO propisano je (član 376. stav 1) da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (stav 1) i da u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kada je šteta nastala (stav 2). Odredbama istog zakona propisane su i posledice nastupanja zastarelosti (član 360) koje se ogledaju u tome da: zastarelošću prestaje pravo zahtevati ispunjenje obaveze (stav 1); zastarelost nastupa kad protekne zakonom određeno vreme u kome je poverilac mogao zahtevati ispunjenje obaveze (stav 2); kao i početak toka zastarelosti - prvi dan posle dana kad je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze (član 361. stav 1) i nastupanje zastarelosti – kad istekne poslednji dan zakonom određenog vremena (član 362).
Zastarelost zahteva za naknadu štete ceni se prema propisu člana 376. i 377. ZOO, bez obzira na to da li se naknada zahteva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom toku stvari izvesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada štete zahteva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. U tom slučaju rokovi zastarelosti za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama člana 376. ZOO. Ovo zbog toga što se buduća šteta može sagledati već zajedno sa sadašnjom, jer je po redovnom toku stvari izvesna. Kod gubitka na zaradi zbog potpune ili delimične nesposobnosti što je oštećeni već saznao, pa se ne radi o šteti za koju će on doznati tek u ono vreme kad nastupi gubitak u zaradi. Zbog toga, u tom slučaju i rok zastarelosti za tu štetu počinje da teče već saznanjem za nju, a ne tek onim danom kad u budućnosti nastane gubitak zarade.
U konkretnom slučaju, osnov potraživanja tužioca je naknada štete na ime izgubljene zarade koju bi ostvario da je radio na radnom mestu ... i zarade koju je ostvario na radnom mestu poslovi ..., imajući u vidu razlike u koeficijentu propisane Kolektivnim ugovorom tuženog, i to za period od novembra 2020. godine zaključno sa martom 2024. godine.
Potraživanje tužioca za naknadu štete u obliku novčane rente koju tužilac traži postavljenim tužbenim zahtevom počev od presuđenja pa dok za to postoje zakonski uslovi, po nalaženju ovog suda je zastarelo, kako je to pravilno zaključio i drugostepeni sud.
Nisu osnovani navodi u reviziji tužioca da potraživanje nije zastarelo jer buduća šteta ne može da zastari imajući u vidu da još uvek nije dospela. Ovo zbog toga što se u konkretnom slučaju buduća šteta može sagledati već zajedno sa sadašnjom, jer je po redovnom toku stvari izvesna, pa je očigledno reč o šteti za koju je oštećeni već saznao, suprotno navodima u reviziji.
Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
