
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1241/2026
10.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljana Stanojević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva zdravlja RS, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2961/2025 od 17.12.2025. godine, u sednici održanoj 10.06.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2961/2025 od 17.12.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2961/2025 od 17.12.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici P1 6/2024 od 09.07.2025. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime duga, po rešenju Osnovnog suda u Surdulici I br.1559/2015 od 14.10.2015. godine i po zaključku Osnovnog suda u Surdulici I br.43/19 od 22.02.2019. godine (raniji I br.1559/15), isplati na ime naknade za prekovremeni rad za period od 01.12.2011. godine do 31.01.2013. godine po presudi Osnovnog suda u Surdulici P1 br.267/14 od 23.06.2015. godine, iznose sa kamatom bliže navedeno u ovom stavu, kao i na ime troškova izvršenja nastalih pred sudom iznos od 9.796,00 dinara po rešenju Osnovnog suda u Surdulici I br.1559/15 od 14.10.2015. godine i troškovi izvršenja nastali pred sudom iznos od 6.000,00 dinara a po zaključku Osnovnog suda u Surdulici I 43/19 od 22.02.2019. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime duga po rešenju Osnovnog suda u Surdulici I br.1560/2015 od 14.10.2015. godine i po zaključku Osnovnog suda u Surdulici I br.42/19 od 22.02.2019. godine (raniji I br.1560/15) isplati na ime troškova postupka po presudi Osnovnog suda u Surdulici P1 br.267/14 od 23.06.2015. godine iznose bliže navedene u ovom stavu. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji plati troškove parničnog postupka u iznosu od 105.610,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti pa do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2961/2025 od 17.12.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom irzeke. Stavom drugim izreke preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezana tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 90.610,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate, dok je deo zahteva tužilje za naknadu troškova navedenog iznosa pa do iznosa dosuđenom prvostepenom presudom od 105.610,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na navedenu razliku, od izvršnosti presude pa do isplate, odbijen kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući da se radi o posebnoj reviziji.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene propisane odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naplata potraživanja koje tužilja ima po osnovu presude i rešenja o izvršenju, radi isplate naknade za prekovremeni rad i naplate troškova parničnog i izvršnog postupka proisteklih iz postupka isplate potraživanja iz radnog odnosa. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev tužilje usvojen doneta je primenom odredbe člana 14. stav 1. Zakona o stečaju i 414. Zakona o obligacionim odnosima na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da je tužena osnivač pravnog lica na koje se ne primenjuje Zakon o stečaju za obaveze prema poveriocima, pa je, kao solidarni dužnik, u obavezi da tužilji isplati predmetno potraživanje. Odluka koja se pobija posebnom revizijom ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kako je u ovom predmetu, a zastarelost na koju tužena u reviziji ukazuje zavisi od docnje, što je činjenično pitanje pa, s tim u vezi, nema uslova za ujednačavanje sudske prakse.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima revizija nije dozvoljena, osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje. Tada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela, u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tom odredbom Zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naplate potraživanja tužilja je podnela 15.01.2024. godine, a vrednost predmeta spora je 50.000,00 dinara.
Imajući u vidu da ovo nije parnica u radnom sporu koja za predmet ima zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, kod kojih je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
