Rev 8310/2025 3.19.1.26.1.4; 3.1.2.7.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8310/2025
16.10.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 445/23 od 08.11.2023. godine, u sednici održanoj 16.10.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 445/23 od 08.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJE SE presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 445/23 od 08.11.2023. godine u preinačujućem delu tako što SE ODBIJA kao neosnovana žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 378/2022 od 07.11.2022. godine u stavu prvom izreke i obavezujućem delu stava trećeg izreke i ODBIJA zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 31.100,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema otpravka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 378/2022 od 07.11.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime razlike između pripadajuće i isplaćene lične invalidnine za period od 01.01.2018. godine do 31.12.2018. godine isplati iznos od 461,82 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.03.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca u delu za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 461,82 dinara za period od 28.03.2019. godine do 13.03.2022. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 59.730,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 445/23 od 08.11.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu stavova drugog i trećeg izreke, a delimično je usvojena žalba tužene pa je preinačena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu na ime razlike između pripadajuće i isplaćene lične invalidnine za period od 01.01.2018. godine do 31.12.2018. godine isplati iznos od 461,82 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.03.2022. godine do isplate, kao i zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 27.000,00 dinara. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv preinačujućeg dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije, u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23), Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca radi ujednačavanja sudske prakse, pa je na osnovu člana 404. stav 2. tog zakona, odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Odeljenja za privredne i društvene delatnosti Opštine Čačak od 01.10.2022. godine, koje je delimično izmenjeno rešenjem Ministarstva za socijalna pitanja Republike Srbije od 11.11.2002. godine, tužiocu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida po osnovu ranjavanja u grudni koš 1991. godine, te posttraumatskog stresnog poremećaja. Tužilac je trajno razvrstan u osmu grupu sa 40% invaliditeta sa pravom na ličnu invalidninu. Posebna lekarska komisija za ocenu mišljenja lekara specijaliste o promeni kod vojnog invalida utvrdila je da su se stekli uslovi za povećanje procenta već utvrđenog invaliditeta te je tužilac razvrstan u sedmu grupu sa 50% invaliditeta, stalno. Rešenjem Odeljenja za društvene delatnosti Opštinske uprave Opštine Inđija od 28.04.2011. godine tužiocu je i dalje priznato svojstvo ratnog vojnog invalida i razvrstan je u sedmu grupu sa 50% invaliditeta, stalno počev od 01.12.2010. godine pa nadalje, sve dok za korišćenje prava postoje zakonski uslovi. Istim rešenjem je utvrđeno da tužilac ima pravo na ličnu invalidninu mesečno u visini od 13% od osnova počev od 01.12.2010. godine. Zakonom o izmeni i dopuni Zakona o osnovnim pravima boraca i vojnih invalida i porodica palih boraca osnov za određivanje mesečnih iznosa primanja iznosa prosečna mesečna zarada bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji iz prethodne godine, uvećan za 80% koji se primenjuje od 01.01.2019. godine. Visinu prosečne neto zarade Republički zavod za statistiku je objavio 25 dana po isteku meseca za prethodni mesec dok je od meseca januara 2018. godine Republički zavod za statistiku prešao na novi izvor prikupljanja podataka i metodologije obračuna prosečnih zarada tako da podatke objavljuju 55 dana po isteku izveštajnog meseca usled navedenog nije moguće vršiti redovan mesečni obračun i isplatu korisnicima prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite kao u proteklom periodu nego bi obračun i isplata bila vršena svaki drugi mesec odnosno šest puta godišnje. Kako bi se vršila redovna mesečna isplata korisnicima prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite i zaštite njihovog materijalnog položaja nadležni ministar je doneo Odluku 08.03.2018. godine da se obračun vrši na osnovu zvaničnih statističkih podataka o iznosu prosečne zarade po zaposlenom bez poreza i doprinosa za mesec novembar 2017. godine te da će se usklađivanje isplaćenih iznosa iz oblasti boračko-invalidske zaštite za 2018. godinu vršiti jednom godišnje. Osnovica za obračun za 2018. godinu nakon navedene odluke je 47.575,00 dinara a što predstavlja prosečnu neto zaradu u Republici Srbiji za novembar 2017. godine. U skladu sa zvanično objavljenim nominalnim iznosom prosečne neto zarade za 2017. godinu prema prosečnoj mesečnoj zaradi u Republici Srbiji za obračunski period uvećane za 80% za 2018. godinu prema prosečnoj neto zaradi u Republici Srbiji i prema prosečnoj godišnjoj zaradi iz prethodne godine objavljenoj od strane Republičkog zavoda za statistiku. Tužiocu je manje isplaćen iznos od ukupno 593,22 dinara od čega na ime glavnice iznos od 461,82 dinara a na ime obračunate zakonske zatezne kamate od dana isplate razlike (usklađivanje) od 28.03.2019. godine do dana veštačenja 13.03.2022. godine u iznosu od 131,40 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev ocenivši da tužiocu pripadaju neisplaćene lične invalidnine za period od 01.01.2018. do 31.12.2018. godine sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Po stanovištu prvostepenog suda tužiočevo potraživanje nije zastarelo jer je tužilac prvi put saznao za isplatu u manjem obimu 25.04.2020. godine kada je najranije mogao da ima saznanje da je lična invalidnina za 2018. godinu isplaćena u umanjenom iznosu. Kako od tog dana do dana podnošenja tužbe 28.03.2022. godine nije protekao rok od tri godine propisan članom 376. stav 1. ZOO tužiočevo potraživanje u ovoj parnici nije zastarelo.

Međutim, prema stanovištu drugostepenog suda lična invalidnina koja je priznata tužiocu ima karakter povremenih potraživanja, jer se prema članu 28. i 51. Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca određuje u mesečnim iznosima, a prema članu 71. istog zakona isplaćuje se po isteku meseca za koji se isplata vrši. Kako na osnovu odredbe člana 372. stav 1. u vezi sa članom 379. stav 2. ZOO potraživanja povremenih davanja koja dospevaju godišnje i u kraćem određenom vremenskom periodu (povremeno potraživanje) zastarevaju za tri godine od dospelosti svakog pojedinačnog davanja,a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta 25.03.2022. godine to je potraživanje razlike na ime manje isplaćene invalidnine za 2018. godinu zastarelo jer je poslednja invalidnina (za decembar 2018. godine) tužicu isplaćena 20.02.2019. godine, zbog čega je pobijenom odlukom odlučeno kao u izreci.

Po oceni Vrhovnog suda osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primenio materijalnog pravo kada je ocenio da je predmetno potraživanje tužioca za period od 01.01.2018. do 31.12.2018. godine zastarelo.

Odredbom člana 71. Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca („Sl. list SRJ“, br. 24/98, 29/98, 25/00 i „Sl. glasnik RS, br. 137/04, 101/05, 111/09 i 50/18), propisano je da se lična, porodična i uvećana porodična invalidnina, dodatak za negu i pomoć, ortopedski dodatak i naknada za vreme nezaposlenosti isplaćuju po isteku meseca za koji se vrši isplata, a visina novčanih davanja u vidu lične invalidnine i naknade za vreme nezaposlenosti utvrđuje se na način propisan odredbom člana 28. stav 2. i 51. istog zakona.

Odredbom člana 21. Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca („Službeni list SRJ“ br 24/98, „Službeni glasnik RS“ br 101/2005 ... 111/2009), propisano je da su osnovna prava vojnog invalida, između ostalog lična invalidnina, dodatak za negu i pomoć, ortopedski dodatak, a da se procenat vojnog invaliditeta (član 24. stav 2), određuje trajno ili privremeno, srazmerno oštećenju organizma koje je nastalo kao posledica rane, povrede, ozlede ili bolesti zadobijene pod okolnosti utvrđene ovim zakonom. Na osnovu odredbe člana 28. stav 1. Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca, naknada na ime lične invalidnine se određuje u mesečnim iznosima. Lična i porodična invalidnina, dodatak za negu i pomoć, ortopedski dodatak, isplaćuje se po isteku meseca za koji se vrši isplata (član 71). Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca („Službeni glasnik RS“ br 50/18) koji je stupio na snagu 07. jula 2018. godine, izmenjen je član 71. zakona koji sada glasi: lična, porodična i uvećana porodična invalidnina, dodatak za negu i pomoć, ortopedski dodatak i naknada za vreme nezaposlenosti, usklađuje se jednom godišnje prema kretanju prosečne godišnje zarade, bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji, u prethodnoj godini, na osnovu objavljenih podataka republičkog organa nadležnog za poslove statistike i isplaćuje se unazad.

Odredbom člana 172. stav 1. ZOO, propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Prema članu 361. stav 1. ZOO zastarelost počinje da teče pravog dana posle dana kad je povrilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

U konkretnom slučaju, tužiocu je konačnim rešenjem nadležnog organa tužene priznato pravo na ličnu invalidninu koju tužena u utuženom periodu od 01.01.2018. do 31.12.2018. godine nije isplaćivala u priznatom iznosu već u umanjenom iznosu,pa je je tužiocu manje isplaćena lična invalidnina u iznosu od 461,82 dinara. Kako je utvrđeno da je tuženi 25.04.2020. godine izvršio isplatu dela razlike od 14.795,40 dinara i da je tada tužilac prvi put saznao za isplatu u manjem iznosu, tada su se stekli uslovi, odnosno od tada je tužilac stekao pravo da po osnovu naknade štete potražuje isplatu predmetnog novčanog potraživanja, od kada počinje i računanje roka zastarelosti prema odredbi člana 361. stav 1. i 376. stav 1. ZOO, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta 28.03.2022. godine, to nije protekao rok od tri godine, zbog čega nije osnovan istaknut prigovor zastarelosti.

Imajući u vidu navedeno, po oceni Vrhovnog suda, suprotno stanovištu drugostepenog suda, tužena je u obavezi da tužiocu isplati traženo novčano potraživanje za period od 01.01.2018. do 31.12.2018. godine, čija je visina utvrđena na osnovu nalaza veštaka finansijske struke, sa zakonskom zateznom kamatom od 14.03.2022. godine do isplate.

Kako je drugostepeni sud zbog pogrešne primene materijalnog prava odbio tužbeni zahtev u navedenom delu, Vrhovni sud je primenom člana 416. stav 1. ZPP, preinačio drugostepenu odluku u pobijanom delu i potvrdio prvostepenu presudu u odnosu na potraživanje za period od 01.01.2018. do 31.12.2018 godine u visini utvrđenoj na osnovu nalaza veštaka finansijske struke, odlučujući kao u stavu prvom izreke.

Pravilna je odluka o troškovima prvostepenog postupka doneta na osnovu člana 153. stav 1. i 154. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužilac je uspeo u postupku po reviziji, pa mu na osnovu članova 153. stav 1, 154. stav 2. i 163. stav 2. ZPP, pripadaju i opredeljeni troškovi revizijskog postupka. Visina je odmerena na ime traženih troškova i to: za sastav revizije od 18.000,00 dinara sa uvećanjem od 20% na ime PDV-a ( u iznosu od po 21.600,00 dinara), prema opredeljenom zahtevu tužioca. Tužilac koga je u ovoj parnici zastupao advokat - obveznik poreza na dodatu vrednost ima pravo na naknadu troškova - nagradu za zastupanje uvećane za vrednost poreza na dodatu vrednost za advokatstku uslugu, u skladu sa članom 13. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata i članova 3. i 8. Zakona o porezu na dodatu vrednost. Trošak sudske takse priznat je na ime takse za reviziju od 3.800,00 dinara i revizijsku odluku 5.700,00 dinara, odmereno prema tarifnom broju 1. i 2. taksene tarife Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ broj 128/24...106/15), što ukupno čini iznos od 31.100,00 dinara.

Na osnovu člana 165. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković