
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7115/2024
03.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 552/23 od 19.10.2023. godine, u sednici održanoj 03.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 552/23 od 19.10.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 552/23 od 19.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 127/22 od 18.04.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati 2.052,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 02.03.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužilji na dosuđeni iznos plati zakonsku zateznu kamatu počev od 04.01.2002. godie do 01.03.2022. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 39.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 552/23 od 19.10.2023. godine, stavom privm izreke odbijene su kao neosnovana žalba tužilji i tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvomi trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete koja je tužilji izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 56/10 (stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „Beobankom“ ad prema kojem tužilja ima priznto nenamireno potraživanje iz radnog odnosa). O ovom pravu tužilje i visini tražene naknade, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pobijana presuda usklađena je i sa pravnim stavovima o odgovornosti države za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizmirena u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnm kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku (zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjen na sednici Građanskog odeljenja od 27.09.2019. godine). Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija nedozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok je stavom 4. istog člana propisano da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano članom 479. stav 6. istog zakona.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 02.03.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 2.052,00 dinara.
Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, iz čega sledi da revizija nije dozvoljena, na osnovu člana 479. stav 6. ZPP.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
