Rev 9523/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9523/2024
01.10.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Maje Čogurić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici mal. tužioca AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB, čiji je punomoćnik Miljan Grbović, advokat iz ..., protiv tuženih „Generali osiguranje Srbija“ a.d.o Beograd, čiji je punomoćnik Ivan Ljubisavljević, advokat iz ... i tuženog PU „Radosno detinjstvo“ ad Novi Sad, koga zastupa Pravobranilaštvo grada Novog Sada, radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženog prvog reda izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 9011/21 od 14.11.2023. godine, u sednici održanoj 01.10.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog prvog reda izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 9011/21 od 14.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog prvog reda izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 9011/21 od 14.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 11144/20 od 16.03.2021. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev je delimično usvojen. Stavom drugim izreke, utvrđena je ništavost ugovorne odredbe polise za osiguranje lica od posledica nesrećnog slučaja (nezgode) broj ... kojim je ugovoreno da osiguranik, odnosno korisnik prilikom prijave osiguranog slučaja ili ispunjenja nekog drugog prava ili obaveze iz ugovora o osiguranju, nema pravo na naknadu troškova angažovanja advokata ukoliko ih bude imao. Stavom trećim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva koji glasi: „Utvrđuje se ništavost ugovorne odredbe Polise za osiguranje lica od nesrećnog slučaja (nezgode) broj ... kojom je između tuženog prvog reda i tuženog drugog reda ugovoreno da u slučaju spora u vezi sa ispunjenjem prava i obaveza iz Polise za osiguranje lica i posledice nesrećnog slučaja (nezgode) broj ..., između osiguravača i ugovarača osiguranja odnosno između ugovarača i osiguranika, uključujući i sporove u vezi sa isplatom odštetnog zahteva, nadležan će biti stavarno nadležan sud u Beogradu“. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi prvog reda da tužiocu isplati na ime sastava za isplatu zahtev za poništaj ugovornih odredbi od 04.06.2020. godine iznos od 9.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi prvog reda da tužiocu isplati iznos od 36.800,00 dinara na ime troškova parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do konačne isplate. Stavom šestim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva u pogledu zakonske kamate na iznos od 9.000,00 dinara za period od 22.06.2020. godine do dana izvršnosti presude, kao i iznos od 36.800,00 dinara na ime trošokva postupka za period od dana presuđenja, pa do dana izvršnosti presude.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 9011/21 od 14.11.2023. godine, stavom prvim izreke, žalba tuženog „Generali osiguranje Srbija“ a.d.o. Beograd je odbijena, a žalba tužioca delimično usvojena, pa je prvostepena presuda delimično preinačena u pobijenom usvajajućem delu po utvrđenju ništavosti ugovorne odredbe (stav 3. izreke) i to tako što se utvrđuje ništavost ugovorne odredbe Polise za osiguranje lica od nesrećnih slučajeva (nezgode) broj ... kojim između tuženog „Generali osiguranje Srbija“ a.d.o. Beograd i tuženog PU „Radosno detinjstvo“ NS ugovoreno da će se u slučaju spora u vezi sa ispunjenjem prava i obaveza iz Polise osiguranja lica od posledica nesrećnog slučaja (nezgode) broj ... između osiguravača i osiguranika, uključujući i sporove u vezi sa isplatom odštetnog zahteva, nadležan biti stvarno nadležan sud u Beogradu, dok u preostalom delu žalba tužioca odbijena, a presuda u preostalom pobijenom a ne preinačenom delu je potvrđena. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi „Generali osiguranje Srbija“ a.d.o. Beograd da tužiocu na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 12.800,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog „Generali osiguranje Srbija“ ad Beograd za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi prvog reda je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštete je utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi Polise za osiguranje lica od posledica nesrećnog slučaja (nezgode), koja je zaključena između tuženih, kojim je ugovoreno da osiguranik odnosno korisnik prilikom prijave osiguranog slučaja ili ispunjenja bilo kojeg drugog prava ili obaveze iz Osiguranja nema prava na naknadu troškova angažovanja advokata ukoliko ga bude imao i da je u slučaju spora u vezi sa ispunjenjem prava i obaveze iz Polise za ogiranje lica od posledica nesrećnog slučaja između osiguravača i osiguranika, uključujući i sporove u vezi sa isplatom odštetnog zahteva nadležan biti stvarno nadležan sud u Beogradu.

Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom da pravno shvatanje izraženo u nižestepenim odlukama o ništavosti ugovornih odredbi Polisa za osiguranje lica od nesrećnog slučaja, u skladu je sa postojećom sudskom praksom u tumačenju materijalnog prava relevantnog za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnih pitanja od opštih interesa, ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Sledom navedenih razloga, s obzirom da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Članom 403. stav 2. tačka 2. ZPP, propisano je da je revizija uvek dozvljena ako je drugostepeni sudu preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Mađutim, kada se radi o postupku u sporovima male vrednosti tu je propisan poseban postupak (član 467. do 479. u Glavi XXXIII ZPP), tako da ako u odredbama te glave nije drugačije propisano, u postupku u sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona (član 467).

Sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1. ZPP) i u takvim sporvima revizija protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena (član 479. stav 6. ZPP).

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 22.06.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 9.000,00 dinara.

S obzirom na to da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zatev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da protiv odluke drugostepenog suda u ovoj vrsti spora revizija nije dozvoljena na osnovu člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković