
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12052/2025
08.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz Republike ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Obradović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Vladan Bogićević, advokat iz ..., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4195/23 od 19.02.2025. godine, u sednici održanoj 08.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4195/23 od 19.02.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4195/23 od 19.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 61823/20 od 30.11.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi sa svim licima i stvarima iseli iz dvosobnog stana br. ..., koji se nalazi na ... spratu stambeno - poslovne zgrade u ... u ulici ... broj ... na kat. parceli br. ..., broj dela parcele pod zgradom 1, upisana u list nepokretnosti ... KO ... do koga se dolazi iz dvorišnog ulaza zgrade stepeništem pravo. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 127.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od sticanja uslova za izvršenje do isplate. Stavom trećim izreke, tuženi je oslobođen obaveze plaćanja sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4195/23 od 19.02.2025. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 61823/20 od 30.11.2022. godine u stavu prvom i drugom izreke, a žalba tužioca odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredba parničnog postupka, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je iseljenje. Odluka nižestepenih sudova o odbijanju tužbenog zahteva tužioca zasnovana je na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava i u skladu je sa postojećom sudskom praksom sudova u primeni i tumačenju materijalnog prava relevantnog za presuđenje ove pravne stvari, kod utvrđenja da je tuženi unuk pok.nosioca stanarskog prava i zakupca na predmetnom stanu, da od svog rođenja 1977. godine neprekidno živi u predmetnom stanu, nigde se nije selio ni menjao adresu, da su nakon smrti nosioca stanarskog prava predmetni stan nastavili da koriste otac tuženog i tuženi kao članovi porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. Ukazivanje revidenta na drugačije odluke sudova o istom pravnom pitanju i pozivanje na izdvojeno mišljenje u predmetu Už 5084/2011, nije od uticaja jer odluka o sporovima sa tužbenim zahtevom kao u ovoj parnici zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu. Okolnost da tuženi ne plaća zakupninu nije od presudnog značaja za drugačiju odluku jer to pravo tužilac može ostvariti na drugačiji način. Bitna povreda na koju revident u posebnoj reviziji ukazuje, takođe nije od uticaja, jer nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi činidbe (iseljenja), tužilac je podneo 27.07.2017. godine a vrednost predmeta spora je 500.000,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor u kom se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje i da vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
