
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 266/2016
30.03.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog R.B., zbog produženog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. J.T.-O., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K br. 39/14 od 27.07.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1374/15 od 15.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 30.03.2016. godine, jednoglasno je, doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.B., adv. J.T.-O., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K br. 39/14 od 27.07.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1374/15 od 15.12.2015. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se u ostalom delu, ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Jagodini K br. 39/14 od 27.07.2015. godine okrivljeni R.B. oglašen je krivim zbog produženog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. u vezi člana 61. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine i zbog krivičnog dela trgovina uticajem iz člana 366. stav 5. u vezi stava 3. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam meseci a zatim osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i šest meseci u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 07.09. do 25.11.2011. godine. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati sudski paušal u iznosu od 10.000,00 dinara kao i troškove krivičnog postupka u iznosu od 4.048,55 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrana vršenja delatnosti i dužnosti profesora matematike u trajanju od tri godine, koja će se računati od dana pravnosnažnosti presude, s`tim da se vreme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vreme trajanja te mere. Okrivljenom je izrečena i mera oduzimanja imovinske koristi u iznosu od 900 evra, koja je stečena izvršenjem predmetnih krivičnih dela i okrivljeni je obavezan da na ime imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnih dela plati iznos od 900 evra, u dinarskoj protivvrednosti, u korist budžeta Republike Srbije, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1374/15 od 15.12.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Jagodini i branioca okrivljenog a prvostepena presuda, potvrđena.
Protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K br. 39/14 od 27.07.2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1374/15 od 15.12.2015. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog R.B., adv. J.T.-O., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. i stava 3. ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu branioca okrivljenog R.B., adv. J.T.-O., Republičkom javnom tužiocu, u smislu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda i predloga u zahtevu i uz primenu člana 604. ZKP („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 od 28.09.2011. godine), našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.B., adv. J.T.-O., u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, je neosnovan.
Branilac okrivljenog R.B., adv. J.T.-O., u zahtevu za zaštitu zakonitosti, a kako to iz obrazloženja zahteva proizilazi ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da su pravnosnažne presude zasnovane na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati.
Kao nezakonite dokaze branilac okrivljenog označava „obaveštenja primljena od građana“ odnosno iskaze lica-oštećenih date pred ovlašćenim službenim licima PU Jagodina, u svojstvu građana, koji su sačinjeni u formi službene beleške, a koje Viši sud u Jagodini u ponovnom postupku nakon ukidanja presude samo terminološki drugačije označava i to kao „zapisnici PU Jagodina pod KU br. 453/11“, a koji po stavu branioca nisu i ne mogu imati snagu dokaza u ovom krivičnom postupku.
Osim toga, branilac okrivljenog kao nezakonit dokaz označava i transkripte snimljenih telefonskih razgovora okrivljenog sa drugim licima, za koje snimanje postoji naredba istražnog sudije od 30.05.2011. godine, koja se poziva na član 504e stav 1. ZKP, što znači da se naredba odnosi samo na krivična dela koja su već izvršena, a ne i na buduća, odnosno krivična dela koja je okrivljeni izvršio juna i avgusta meseca 2011. godine.
Istaknute navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog koji se odnose na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, a iz sledećih razloga:
Naime, odredbom člana 419. stav 2. ZKP, propisano je da je sud dužan da na osnovu savesne ocene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima izvede zaključak o izvesnosti postojanja određene činjenice, dok je članom 16. stav 1. ZKP propisano da se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno, sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom ili opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza.
Shodno citiranim zakonskim propisima, činjenice u krivičnom postupku se mogu dokazivati svim dokazima osim onima koji su sami po sebi ili po načinu pribavljanja u suprotnosti sa odredbom člana 16. stav 1. ZKP.
Iz spisa predmeta proizilazi da su svedoci-oštećeni B.S., V.S. i M.A. u PU u Jagodini saslušani u svojstvu građana, pri čemu su u smislu člana 504v ZKP upozoreni da predmet tog postupka predstavlja službenu tajnu i da se prikupljanje obaveštenja vrši u smislu člana 504đ tada važećeg ZKP.
Odredbom člana 504đ stav 4. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 58/04 ... 76/10) određeno je da se iskazi i obaveštenja koje je javni tužilac prikupio u pretkrivičnom postupku mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, ali se odluka ne može zasnivati samo na njima.
Prema tome, za ovu dokaznu radnju, potreban je nalog javnog tužioca, a u spisima predmeta ne postoji nalog javnog tužioca za saslušanje navedenih lica od strane organa unutrašnjih poslova, čime formalno nisu ispunjeni uslovi za primenu člana 504đ ZKP u odnosu na ove dokaze. Međutim, imajući u vidu brojne druge dokaze, prema stanju u spisima bi očigledno i bez ovih dokaza, bila donesena ista presuda, zbog čega ne stoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano u zahtevu ukazuje.
Ostali zapisnici o obaveštenjima prikupljenim od građana S.L., J.D. i V.M. se, budući da su potpisani od strane zamenika javnog tužioca, mogu se, shodno odredbi člana 504đ ZKP, koristiti kao dokaz, s`tim što presuda nije zasnovana samo na njima, zbog čega su neosnovani navodi zahteva i u odnosu na ove dokaze.
Neosnovano se u zahtevu branioca ukazuje i na transkripte razgovora okrivljenog koji su prema stavu branioca nezakonit dokaz, jer je naredba za nadzor i snimanje telefonskih razgovora doneta na osnovu člana 504. stav 1. ZKP pa se prema tome, odnosi na krivična dela koja su već izvršena, te se snimljeni materijal ne može koristiti kao dokaz u odnosu na krivična dela izvršena nakon donošenja naredbe. Ovo zbog toga što je odredbom člana 504e stav 2. ZKP određeno da „se mere iz stava 1. tog člana izuzetno mogu odrediti iako postoje osnovi sumnje da se priprema neko od krivičnih dela iz člana 504a tog zakonika a okolnosti slučaja ukazuju da se na drugi način krivično delo ne bi moglo otkriti, sprečiti ili dokazati, ili bi to izazvalo nesrazmerne teškoće ili veliku opasnost“ te su snimljeni telefonski razgovori i njihovi traskripti, u tom smislu zakonit dokaz. Iz navedenih razloga ne stoji tvrdnja branioca u zahtevu da je, izvođenjem ovog dokaza učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Ostali navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 3. ZKP, a naime, da je okrivljenom povređeno pravo na odbranu, kao i navodi kojima se ukazuje na „pogrešno i proizvoljno tretiranje izjave svedoka S.I. ... „ , čime se praktično ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza, po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu dozvoljeni zakonski razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovom braniocu shodno članu 485. stav 4. ZKP, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u tom delu odbacio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je shodno odredbi člana 490. i 491. stav 1. ZKP odbio kao neosnovan zahtev branioca okrivljenog u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je isti zahtev u ostalom delu shodno članu 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.