
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2437/2015
30.03.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Slađane Nakić- Momirović, članova veća, u parnici tužilje D.N., iz P., čiji je punomoćnik D.M., advokat iz P., protiv tuženog Novinsko izdavačkog društva K.I. DOO B., čiji je punomoćnik S.Đ., advokat iz B., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4554/14 od 04.09.2015. godine, u sednici održanoj 30.03.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4554/14 od 04.09.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P1 569/2012 od 29.07.2014. godine poništeno je kao nezakonito rešenje Novinsko izdavačkog društva K.I. od 31.05.2010. godine i utvrđeno da isto ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, a stavom trećim obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4554/14 od 04.09.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog po osnovu zaključenog ugovora o radu od 01.12.2009. godine i raspoređena na radno mesto novinara dopisnika u P.. Tuženi je odlukom od 22.04.2010. godine ukinuo dopisništva dnevnog lista K. u P., Č. i N.S. u kojima su poslove obavljali novinari dopisnici i to ukupno tri izvršioca. U istoj odluci navedeno je da prema članu 153. stav 1. tačka 2. Zakona o radu ne postoje obaveze za donošenje programa rešavanja viška zaposlenih zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, a stavom trećim je odredio da će promene iz stava 1. sprovesti u izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova K.I.. U obrazloženju odluke navedeno je da je odluka doneta zbog pogoršanih uslova poslovanja i otežanog održavanja likvidnosti društva. Tuženi je 27.04.2010. godine doneo Pravilnik o izmenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova K.I. u kojem su brisana radna mesta novinara dopisnika u dopisništvima u P., Č. i N.S. sa jednim izvršiocem. Rešenjem od 31.05.2010. godine tužilji je otkazan ugovor o radu od 01.12.2009. godine zbog prestanka potrebe za njenim radom. Istog dana tužilja je potpisala izjavu da se odriče isplate otpremnine koja joj pripada kao višku zaposlenih po članu 158. Zakona o radu. Pošto je tužilji otkazan ugovor o radu nijedan izvršilac nije obavljao poslove dopisnika dopisništva tuženog u P.. Pre njenog odricanja od iznosa otpremnine iznos otpremnine nije obračunat od strane tuženog.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev i poništili rešenje o otkazu ugovora o radu.
Davanje izjave da se odriče sudskog ostvarivanja prava i potraživanja iz radnog odnosa, pa i neisplaćene otpremnine kao jedne od zakonom utvrđenih mera zaštite zaposlenih za čijim radom je prestala potreba, tužilja se u suštini odrekla neotuđivog ustavnog prava na pravnu zaštitu povodom prestanka radnog odnosa. S obzirom da se radi o pravu koga se niko na osnovu čl. 60. stav 4. Ustava ne može odreći, tužiljina izjava o odricanju od otpremnine i drugih novčanih potraživanja iz radnog odnosa nije mogla da proizvede pravno dejstvo punovažne izjave o otpuštanju duga (čl. 344. stav 1. u vezi čl. 47. i 49. ZO) niti da otkaz ugovora o radu iz razloga predviđenog u članu 179. tačka 9. Zakona o radu učini zakonitim.
Kako se tužilja nije mogla odreći neotuđivog ustavnog prava na otpremninu u slučaju prestanka radnog odnosa, a tuženi poslodavac otpremninu nije isplatio ni pre a ni posle datog otkaza, pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu tužilji nije zakonito.
Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Ljubica Milutinović,s.r.

.jpg)
