
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 426/2016
30.06.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.J., zbog krivičnog dela oštećenje poverioca iz člana 237. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.J., advokata Č.S., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Smederevu K 17/11 od 25.11.2015. godine i Osnovnog suda u Smederevu Kv 457/15 od 26.01.2016. godine, u sednici veća održanoj 30.06.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.J., advokata Č.S., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Smederevu K 17/11 od 25.11.2015. godine i Osnovnog suda u Smederevu Kv 457/15 od 26.01.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Smederevu K 17/11 od 25.11.2015. godine određen je smeštaj okrivljenog D.J. u Specijalnu zatvorsku bolnicu u Beogradu radi vršenja veštačenja i određeno je da navedena mera može trajati najduže 15 dana.
Rešenjem Osnovnog suda u Smederevu Kv 457/15 od 26.01.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog D.J. izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Smederevu K 17/11 od 25.11.2015. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog D.J., advokat Č.S., u smislu člana 485. st. 1. tačka 1) i st. 2. i 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijana rešenja i odbije zahtev Osnovnog javnog tužioca u Smederevu za smeštanje okrivljenog u Specijalnu zatvorsku bolnicu radi vršenja veštačenja, ili da pobijana rešenje ukine predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovnu odluku.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijano prvostepeno rešenje doneto samo na osnovu predloga Osnovnog javnog tužioca u Smederevu bez ikakvog izjašnjenja okrivljenog i njegovog branioca, a na koji način su grubo povređeni čl. 68. stav 1. tačka 10) i 71. tačka 5) ZKP. Branilac navodi da je pobijanim rešenjima povređen i član 122. ZKP koji predviđa da sud može okrivljenog smestiti u zdravstvenu ustanovu samo i isključivo ukoliko je to neophodno u svrhu medicinskog veštačenja, a u konkretnom slučaju jasno je da to nije bilo neophodno i da se ista svrha mogla postići i bez smeštanja okrivljenog u zdravstvenu ustanovu.
Branilac u zahtevu ističe i da je prvostepeni sud odredio smeštanje okrivljenog u zdravstvenu ustanovu, a u obrazloženju rešenja nije dao nikakve razloge zbog čega smatra da okrivljenog treba smestiti u zdravstvenu ustanovu i nije pribavio mišljenje neuropsihijatra o tome da li je potrebno okrivljenog radi veštačenja smestiti u zdravstvenu ustanovu. Stoga branilac smatra da je pobijano prvostepeno rešenje doneto bez ikakvog činjeničnog osnova u Zakoniku o krivičnom postupku i da sud za svoju odluku nije dao nikakve razloge, a što je po oceni branioca morao da učini. U zahtevu se ističe i da pobijano drugostepeno rešenje ne sadrži nikakve razloge zbog čega navodi žalbe nisu prihvaćeni.
Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog ukazuje da pobijana rešenja nemaju uopšte razloge, odnosno da su doneta uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Pored toga, branilac u zahtevu ističe i da je sud pobijano rešenje doneo i suprotno članu 13. tačka 4) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.
Branilac smatra da je u pobijanim rešenjima netačno utvrđeno da okrivljeni nije dostavio otpusnu listu iz koje proističe da je njegovo bolničko lečenje uveliko prestalo, budući da je ista sudu dostavljena uz podnesak od 12.10.2015. godine, a kojim navodima branilac ukazuje da je u pobijanim rešenjima pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog i njegovog branioca zbog povreda zakona iz člana 68. stav 1. tačka 10), 71. tačka 5), 122. i 438. stav 2. tačka 2) ZKP i člana 13. tačka 4) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnom rešenju, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Pored toga, branilac okrivljenog u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti označava povrede krivičnog zakona iz čl. 74, 439. tač. 1) do 3) i 441. stav 3. ZKP, ali kako u obrazloženju zahteva ne navodi nijedan razlog zbog kojeg smatra da je pobijanim rešenjima učinjena neka od navedenih povreda zakona, a imajući pri tome u vidu da Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu, to je ovaj sud našao da zahtev branilaca okrivljenog u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio jer nema zakonom propisan sadržaj.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća - sudija
Ivana Trkulja Veselinović, s.r. Janko Lazarević, s.r.