
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1925/2015
08.07.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca P.A. iz K., čiji je punomoćnik V.S., advokat iz K., protiv tuženog T. K. K., koga zastupa direktor, a njega punomoćnik M.P., zaposlen kod tuženog i P.M., advokat iz N., radi naknade po osnovu tehničkog unapređenja, odlučujući o revizijama parničnih stranaka, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3376/13 od 07.10.2014. godine, u sednici održanoj 08.07.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3376/13 od 07.10.2014. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3376/13 od 07.10.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kruševcu P 33/11 od 30.09.2013. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je tuženi obavezan, da tužiocu na ime novčane naknade po osnovu inovacije i racionalizacije za ostvareno tehničko unapređenje i to:
1. Po osnovu racionalizacije iz ekonomske dobiti na osnovu ušteda kroz supstituciju uvoza, isplati sledeće iznose:
- za ostvarenu uštedu kod mašine „MP-20/22“, iznos od 19.601,30 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, sa kamatom koju za evro propisuje Evropska centralna banka, počev od 20.05.2013. godine pa do isplate;
- za ostvarenu uštedu pet mašina „KF-5“, iznos od 181.597,20 evra u dinarskoj protivvrednosti prema kursu na dan isplate, sa kamatom koju propisuje Evropska centralna banka, počev od 20.05.2013. godine do isplate.
2. Po osnovu racionalizacije u vidu dobiti u eksploataciji kroz jedinicu proizvoda isplati sledeće iznose:
-za mašinu za prskanje „MP-20/22“, iznos od 1.088.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.05.2013. godine do isplate.
3. Po osnovu racionalizacije u vidu dobiti kroz jedinicu proizvoda i moralnu dobit kroz supstituciju mašina „KF-5“, sledeće iznose:
- za korišćenje svih pet mašina „KF-5“ za period od 19.06.2002. godine do 15.09.2003. godine, iznos od 2.764.944,00 dinara, sa kamatom od 20.05.2013. godine do isplate;
- za korišćenje svih pet mašina „KF-5“ za period od 15.09.2003. godine do 31.12.2003. godine, iznos od 664.225,00 dinara, sa kamatom od 20.05.2013. godine do isplate;
- za korišćenje ovih mašina za period od 01.01.2004. godine do 31.12.2014. godine iznos od 2.556.510,00 dinara, sa kamatom počev od 20.05.2013. godine pa do isplate;
- za korišćenje svih pet mašina „KF-5“ za period od 01.01.2005. do 31.12.2005. godine, iznos od 2.762.817,00 dinara, sa kamatom počev od 20.05.2013. godine do isplate;
- za korišćenje svih pet mašina „KF-5“ za period od 01.01.2006. godine do 31.12.2006. godine iznos od 2.554.383,00 dinara, sa kamatom počev od 20.05.2013. godine do isplate;
- za korišćenje svih pet mašina “KF-5“ za period od 01.01.2007. godine do 19.06.2007. godine iznos od 1.321.856,00 dinara, sa kamatom počev od 20.05.2013. godine pa do isplate.
Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da mu tuženi na ime novčane naknade po osnovu inovacije i racionalizacije za ostvareno tehničko unapređenje, a po osnovu racionalizacije iz ekonomske dobiti po osnovu ušteda kroz supstituciju uvoza, isplati: za ostvarenu uštedu kod mašine „KF-4“ iznos od 24.194,00 evra u dinarskoj protivvrednosti sa kamatom, kao i po osnovu racionalizacije u vidu dobiti u eksploataciji kroz jedinicu proizvoda isplati za mašinu „KF-4“ iznos od 1.304.640,00 dinara, sa kamatom, kao i kamatu na dosuđene iznose u stavu prvom, u tački prvoj izreke, a za period bliže naveden u ovom delu izreke. Trećim stavom izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime parničnih troškova isplati iznos od 2.024.100,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3376/13 od 07.10.2014. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog i navedena prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, pobijajući je u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate, a zbog pogrešne primene materijalnog prava. Reviziju je izjavio i tuženi kojom pobija usvajajući deo presude, a zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Podneskom od 07.07.2016. godine, tužilac je povukao svoju reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužioca nedozvoljena, a revizija tuženog neosnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju ovaj sud kao revizijski pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac kao diplomirani mašinski inženjer, radio je kod tuženog od 1973. godine pa do odlaska u invalidsku penziju 2002. godine. U toku 1991. i 1992. godine, projektovao je mašinu KF-4 koja služi za konfekciju avio guma i razne tehničke robe. Ova mašina je dobila sertifikat od ovlašćene komisije tuženog i puštena je u rad 1991. godine, a 15.09.1992. godine izvršena je komisijska predaja F.g. T.. Tokom 1991, 1992. i 1993. godine, tužilac je projektovao i mašinu KF-5 za izradu guma, koju je usavršavao do 1999. godine, a 01.03.1999. godine je puštena u probni rad. Tužilac je 2000. godine na njoj konstruisao automatiku radi zaštite radnika od mogućeg povređivanja, a krajem 2001. godine, naručeno je od strane tuženog još tri ovakve mašine, a prema već postojećoj kompletiranoj dokumentaciji. Mašina za premazivanje teretnih guma je od strane tužioca urađena prema usmenom zadatku tuženog i ona je nekompletna puštena u rad 1997. godine. Tužilac je Komisiji za inovacije i racionalizacije tuženog podneo prijavu za mašinu KF-4, ali je rešenjem tuženog od 12.07.2002. godine, njegov zahtev odbačen kao neblagovremen, kao i zahtev koji je tuženi podneo ovoj komisiji za mašinu KF-5 i za tehničko unapređenje mašine za premazivanje teretnih guma MP-20/22. Iz nalaza i mišljenja veštaka mašinske struke, koji je u ovom postupku angažovan utvrđeno je da je mašina za konfekciju avio guma „KF-4“ inovacija u formi tehničkog unapređenja, da je učešće tužioca 25%, da je ona završena 15.10.1999. godine, i da je kopija mašine …„Danlop“, kao i da nije moguće utvrditi koliko je radila. Mašina za konfekciju traktorskih i drugih teretnih i industrijskih pneumatika tipa „KF-5“ predstavlja mašinu inovaciju u formi tehničkog unapređenja u čijoj izradi je udeo tužioca 85%. Mašina za premazivanje traktorskih guma „MP-20/22“ je inovacija u formi tehničkog unapređenja, a udeo tužioca u njenoj izradi se ne može utvrditi. Između parničnih stranaka nije postojao ni pisani ni usmeni ugovor o tehničkom unapređenju navedenih mašina,ali je utvrđeno da one predstavljaju inovaciju i racionalizaciju u proizvodnji i radu tuženog tako da njihovim iskorišćavanjem je delom ostvarena dobit i ušteda kako u pogledu dobiti po jedinici proizvoda tako i u pogledu moralne dobiti kroz supstituciju koja se održava kroz povećanje broja zaposlenih i rešavanje egzistencije njihovih porodica.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primenom materijalnog prava, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca kao u izreci prvostepene presude. Za svoju odluku sudovi su dali razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud.
Razlozi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava nisu osnovani. Tim navodima u suštini se osporava utvrđeno činjenično stanje iz kojih razloga se saglasno članu 398. stav 2. ZPP, revizija ne može izjaviti.
Pravilno su nižestepeni sudovi primenili odredbe Zakona o patentima („Sl. list SRJ“, broj 15/95 i 35/95), koji je važio u spornom periodu i koji u odredbi člana 109. propisuje da se na tehničko rešenje koje u pogledu novosti i inventivnog nivoa ne ispunjava uslove iz člana 6. i člana 9. ovog zakona, a kojom se postiže povećanje produktivnosti rada, poboljšanje kvaliteta proizvoda, ušteda materijala, ušteda energije, bolje iskorišćavanje mašina ili instalacija, poboljšanje tehničke kontrole proizvoda, poboljšanje zaštite na radu ili poboljšanje zaštite i unapređenja životne sredine (tehničko unapređenje), shodno primenjuju odredbe ovog zakona o pronalascima iz radnog odnosa, s tim što prava autora tehničkog unapređenja traju pet godina od početka primenjivanja. U toku postupka je utvrđeno da tehnička rešenja koja je tužilac izveo na mašinama „KF-5“ i „MP-20/22“, predstavljaju inovacije i da je korišćenjem ovih mašina ostvarena racionalizacija u proizvodnji tuženog koja se ogleda u dobiti na osnovu uštede kroz supstituciju uvoza, u vidu dobiti na osnovu eksploatacije kroz jedinicu proizvoda i moralnu dobit. Prema tome, ove mašine predstavljaju tehnička unapređenja za koje je utvrđeno da doprinose racionalizaciji u proizvodnji tuženog po nekoliko osnova. Visina naknade, način i vreme plaćanje naknade određena je Pravilnikom o inovacijama i racionalizaciji od 27.11.1991. godine, koji u članu 60. stav 1. predviđa da radnik ima pravo na novčanu naknadu u visini od 10% od izračunate ekonomske dobiti u trajanju dok se inovacija koristi, ali ne duže od 7 godina za pronalazak i ne duže od 5 godina za tehničko unapređenje, što je u skladu i sa odredbama člana 49. Zakona o patentima. Sudovi su prilikom odlučivanja o tužbenom zahtevu primenili navedene odredbe Zakona i podzakonskog akta, utvrđujući naknadu kao u stavu prvom izreke prvostepene presude.
Iz napred navedenih razloga, primenom člana 405. ZPP, odlučeno je kao u izreci, a s obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi koji su od strane drugostepenog suda pravilno ocenjeni, to je saglasno ovlašćenju iz navedene zakonske odredbe, izostalo detaljno obrazloženje ove presude.
O reviziji tužioca odlučeno je primenom člana 401. stav 2. tačka 3. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Ljubica Milutinović,s.r.