
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2062/2015
10.03.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Veselin Stanković, advokat iz ..., protiv tužene Tehničke škole ... iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž1 59/15 od 10.09.2015. godine, u sednici održanoj 10.03.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž1 59/15 od 10.09.2015. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Gž1 59/15 od 10.09.2015. godine, odbijena je žalba tužioca kao neosnovana i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Lebanu P1 168/15 od 24.07.2015. godine, kojim je odbačena tužba tužioca podneta protiv tužene 06.02.2015. godine, kao nedozvoljena.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje na osnovu člana 408., u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14), pa je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena odredbom člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema stanju u spisima tužilac je dana 06.02.2015. godine podneo Osnovnom sudu u Lebanu tužbu protiv tužene Tehničke škole ... iz ... i tužbom tražio da se utvrdi da je odlukom o izboru kandidata br. ... od 01.11.2006. godine tuženi izabrao radno mesto profesora zaštite bilja i poljoprivredne tehnike sa nepunim radnim vremenom 55% od punog radnog vremena u nastavi na određeno vreme tužioca, da je tužilac stupio na rad kod tuženog 01.11.2006. godine na radno mesto profesora zaštite bilja i poljoprivredne tehnike sa ukupno 55% od punog radnog vremena bez zaključenog i potpisanog ugovora o radu, da se naloži tuženoj školi i poslodavcu – direktoru tužene škole da sa tužiocem na osnovu člana 32. Zakona o radu zaključi i potpiše ugovor o radu na neodređeno vreme sa važnošću od 01.11.2006. godine kao dana stupanja na rad na radno mesto profesora zaštite bilja i poljoprivredne tehnike sa nepunim radnim vremenom od 55% od punog radnog vremena u nastavi i da se tužena škola obaveže da tužiocu naknadi troškove postupka. Utvrdivši da pred istim sudom već teče parnica između istih parničnih stranaka sa identičnim tužbenim zahtevom (parnica se vodila pod br. P1 141/14, a potom pod br. P1 179/15), Osnovni sud u Lebanu je 24.07.2015. godine doneo rešenje P1 168/15 kojim je odbacio tužbu tužioca kao nedozvoljenu, pozivajući se na odredbe članova 203.stav 3. i 294. stav 1. tačka 3. ZPP. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenice da je tužilac identičnu tužbu (istom sudu, protiv istog tuženog, sa identičnim tužbenim zahtevom) podneo još 2014. godine i predmet se vodio pod br. P1 89/14, a potom nakon ukidanja odluke parnica je vođena pod br. P1 141/14 i P1 179/15, drugostepeni sud je iz istih razloga kao prvostepeni i pozivajući se na iste odredbe Zakona o parničnom postupku doneo rešenje Gž1 59/15 od 10.09.2015. godine, kojim je potvrdio rešenje prvostepenog suda P1 168/15 od 24.07.2015. godine, kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari, podneta 06.02.2015. godine, kao nedozvoljena.
Ceneći izloženo Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da je tužba tužioca nedozvoljena i da istu, shodno članu 294. stav 1. tačka 3. ZPP treba odbaciti, jer o istom zahtevu koji je tužilac postavio tužbom od 06.02.2015. godine u ovoj parnici, pred istim sudom već teče protiv istog tuženog parnica.
Ovakva odluka suda zasniva se na odredbi člana 203.stav 3. ZPP, koja propisuje da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahteva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu da odbaci.
Kako je citirana odredba imperativne prirode, jasna i nedvosmislena, to nemaju značaja revizijski navodi da je prvostepeni sud pre donošenja rešenja o odbacivanju tužbe (24.07.2015. godine) tužbu odbacio rešenjem P1 49/15 od 10.03.2015. godine kao neblagovremenu (rešenje P1 49/15 od 10.03.2015. godine Osnovnog suda u Lebanu je po žalbi tužioca ukinuo Viši sud u Leskovcu rešenjem Gž1 36/15 od 26.05.2015. godine), a isto tako za odluku nemaju značaja ni navodi revizije na koji način je prvostepeni sud došao do saznanja da se pred istim sudom vodi parnica u pogledu istog zahteva među istim strankama. Jedino što je za odluku bitno to je da se pred sudom u Lebanu među istim strankama već vodi parnica sa istim zahtevom koji je tužilac postavio u tužbi od 06.02.2015. godine i da je ta parnica (sada se vodi pod P1 179/15) počela da teče pre predmetne.
Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1., u vezi člana 420. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Milomir Nikolić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić