Kzz 633/2017 odbačaj-nedozvoljenog zahteva-povrede koje nisu predviđene članom 438 stav 4 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 633/2017
29.06.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Vučinića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 3K 431/15 od 01.11.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 212/17 od 30.03.2017. godine, u sednici veća održanoj 29.06.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Vučinića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 3K 431/15 od 01.11.2016. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 212/17 od 30.03.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu 3K 431/15 od 01.11.2016. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez elektronskog nadzora. Presudom je određeno da za vreme izdržavanja navedene kazne, okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanm zakonom koji uređuje izršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Okrivljeni je obavezan da plati iznos od 2.000,00 dinara na račun budžeta Republike Srbije, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, a koji iznos odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Takođe, okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti navedene presude, a pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 212/17 od 30.03.2017. godine, odbijene su kao neosnovane žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu i žalba branioca okrivljenog AA, advokata Borka Vasojevića, a presuda Višeg suda u Beogradu 3K 431/15 od 01.11.2016. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Vladimir Vučinić, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, a zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo koje mu je stavljeno na teret ili iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Branilac je zahtevao i da bude obavešten o sednici veća Vrhovnog kasacionog suda.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je nižestepeni sud zasnovao svoju presudu samo na jednom dokazu – iskazu oštećenog BB, koji pritom nije cenio shodno odredbi člana 16. stav 2. ZKP. S tim u vezi, u zahtevu se navodi da pravnosnažna presuda nije zasnovana na činjenicama u čiju izvesnost je sud uveren, kako to nalaže imperativna zakonska odredba iz člana 16. stav 4. ZKP, pa je prema stavu branioca, sumnju u pogledu činjenica od kojih zavisi vođenje krivičnog postupka, ali i postojanje obeležja krivičnog dela, u konkretnom slučaju sud morao rešiti u korist okrivljenog, shodno odredbi člana 16. stav 5. ZKP. Zbog navedenog, branilac smatra da se pobijane presude zasnivaju na dokazu na kojem se prema odredbama ZKP ne mogu zasnivati, tj. da je time učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Iznetim navodima, iako branilac okrivljenog, kao razlog zahteva za zaštitu zakonitosti formalno označava povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, po oceni ovog suda, isti ne osporava navedeni dokaz niti po formi, niti prema načinu pribavljanja, već ukazuje na povredu člana 16. stav 2, 4. i 5. ZKP.

Branilac u zahtevu ističe i to da je sud u pobijanoj prvostepenoj presudi dao kratku analizu i ocenu iskaza svedoka VV, dok je drugostepeni sud iskaz ovog svedoka u potpunosti zanemario, iako navedeni svedok, prema stavu branioca, potvrđuje odbranu okrivljenog da on nije lice koje je zahtevalo i primilo mito. Umesto toga, sud je poklonio veru iskazu oštećenog, koji je prema navodima zahteva, svestan posledica koje je proizvela njegova prijava i koji ima opravdan strah da i sam ne bude procesuiran u svojstvu osumnjičenog.

Iznetim navodima, branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Takođe, branilac u zahtevu ističe i da je u toku postupka ostala neutvrđena odlučna činjenica koja se tiče predmeta krivičnog dela –novca, jer kod okrivljenog nije pronađeno sredstvo podmićivanja, budući da o tome nije sačinjena potvrda o privremeno oduzetim predmetima. Time je, prema stavu branioca, učinjena povreda člana 16. u vezi sa članom 15. stav 1. ZKP, kao i povreda člana 83. i 147. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 15. stav 1, 16, 83. i 147. ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog, ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                    Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić