
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 632/2017
24.05.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV i GG, svih iz ..., čiji je punomoćnik Enike Veg, advokat iz ..., protiv tuženog DD iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Vojnović, advokat iz ..., radi poništaja aneksa ugovora o radu i rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3006/16 od 22.11.2016. godine, u sednici održanoj 24.05.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3006/16 od 22.11.2016. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužilaca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Međupresudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 430/16 od 17.06.2016. godine, poništeni su aneksi ugovora o radu navedeni u izreci presude koji su zaključeni između tužilaca i tuženog. Obavezan je tuženi da tužioce premesti na radna mesta – poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu njihove stručne spreme u drugu organizacionu jedinicu. Poništena su rešenja tuženog navedena u izreci presude kojima su otkazani ugovori o radu tužiocima te je obavezan tuženi da ih vrati na poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu njihove stručne spreme i radnom iskustvu kod tuženog, da tužioce počev od dana prestanka radnog odnosa prijavi sa tim datumom kod nadležnih organa Republičkog fodna za penzijsko i invalidsko osiguranje i uredno popuni njihove radne knjižice. Istom presudom odlučeno je da se zastaje sa raspravljanjem o tužbenom zahtevu za nakndu štete zbog izgubljene zarade do pravnosnažnosti međupresude, kao i da će se o troškovima postupka odlučiti naknadno.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3006/16 od 22.11.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena međupresuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužioci su dali odgovor na reviziju.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Osnovano se revizijom ukazuje da je o zahtevu tužioca u pobijanom delu prvostepeni sud trebalo da odluči delimičnom presudom, primenom čl. 346. st.1. ZPP, međutim ta povreda postupka nije uticala na zakonitost pobijane presude, a saglasno čl. 407. st. 1. ZPP, ne može biti revizijski razlog.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su bili u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog i to tužilac AA na osnovu ugovora o radu od 01.06.2006. godine, tužilac BB na osnovu ugovora o radu od 01.06.2006. godine, tužilac VV na osnovu ugovora o radu od 29.02.2008. godine i tužilac GG na osnovu ugovora o radu od 01.02.2009. godine. Svi tužioci su obavljali poslove prodavca. Tužioci su premešteni na druge poslove i to tužilac AA dana 25.05.2011. godine na poslove prodavac-kasir ..., tužilac BB dana 20.09.2012. godine na poslove prodavac-kasir, ..., tužilac VV na poslove poslovođe, ... i tužilac GG dana 01.03.2012. godine na poslove prodavac-kasir, .... Tužiocima je tuženi dana 03.06.2013.godine ponudio zaključenje aneksa ugovora o radu za obavljanje poslova samostalnog referenta za podršku u poslovnim procesima, .... U ponudi za zaključenje aneksa ugovora o radu tuženi se pozvao na odredbe člana 171. stav 1. tačka 1. i 5. Zakona o radu i to radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potrebe procesa organizacije rada, kao i korekcije zarade zbog usklađivanje iste sa zaradom koja je predviđena na poslovima na koje se zaposleni raspoređuje radnim mestom na koje se premešta. Tužioci su prihvatili navedenu ponudu i sa tuženim zaključili dana 03.06.2013. godine anekse ugovora o radu kojima je utvrđeno da će obavljati poslove radnog mesta samostalni referent za podršku u poslovnim procesima ..., da će se aneks primenjivati od 01.07.2013. godine, da je radno mesto tužilaca ..., kao i koliko iznosi osnovna mesečna bruto zarada za puno radno vreme i standarndni učinak. Nakon premeštaja na navedene poslove na osnovu aneksa ugovora o radu od 03.06.2013. godine, tužioci su svakodnevno dolazili na posao, ostajali na poslu puno radno vreme, a nisu dobijali nikakve radne zadatke. Nakon raspoređivanja tužilaca na poslove prema navedenim zaključenim aneksima ugovora o radu iz juna 2013. godine, 269. izmenom i dopunom Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog od 30.07.2013. godine su ukinuta radna mesta u ..., između ostalih i radna mesta prodavca-kasira, točioca goriva i poslovođe. Dana 24.07.2013. godine generalni direktor tuženog je doneo Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja viška zaposlenih usled organizacionih promena čiji je sastavni deo Predlog programa rešavanja viška zaposlenih, u kome su navedeni razlozi prestanka potrebe za radom zaposlenih, kao i da postoji potreba da tuženi izvrši reorganizaciju pojedinih organizacionih jedinica što za posledicu ima ukidanje određenih poslova sistematizovanih aktom o organizaciji poslova i ukidanje ... u kojoj su raspoređeni tužioci aneksima ugovorao radu od 03.06.2013. godine. Tuženi je Predlog programa rešavanja viška zaposlenih dostavio na mišljenje NSZ Filijala ... i reprezentativnim sindikatima kod tuženog. Dana 23.09.2013. godine Odbor direktora tuženog je doneo Odluku o donošenju Programa rešavanja viška zaposlenih usled organizacionih promena kod tuženog. Izmenom i dopunom Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog (355.) od 02.10.2013. godine koji je stupio na snagu 10.10.2013. godine, ukinuta je organizaciona jedinica i radna mesta u ..., a među njima i radna mesta na koja su tužioci raspoređeni aneksnim ugovorom o radu iz juna 2013. godine. Dana 11.10.2013. godine tuženi je doneo rešenja kojima je tužiocima otkazao ugovor o radu sa pratećim aneksima zbog prestanka potrebe za njihovim radom, usled organizacionih promena, stim da im je radni odnos prestao zaključno sa 15.10.2013. godine.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev i poništili anekse ugovora o radu i rešenja o otkazu.
Prema članu 171. stav 1. tačka 1. Zakonu o radu, poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada – aneks ugovora o radu radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa i organizacije rada. Odgovarajućim poslom u smislu stava 1. tačka 1. ovog člana smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu. Po članu 172. istog zakona, poslodavac je dužan da uz ponudu za zaključivanje aneksa ugovora zaposlenom u pismenom obliku dostavi i razloge za ponudu, rok u kome zaposleni treba da se izjasni o ponudi i pravne posledice koje mogu da nastanu odbijanjem ponude. Po članu 179. tačka 9. Zakona o radu zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.
U konkretnom slučaju, nisu bili ispunjeni uslovi za zaključenje aneksa ugovora o radu.
Prema ponudi za zaključenje aneksa ugovora o radu od 03.06.2013. godine: ''ponuda se nudi iz razloga koji je predviđen čl. 171. stav 1. tačka 1. i 5. Zakona o radu RS i to radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potrebe procesa i organizacije rada, kao i korekcije zarade...''. Ovako sastavljena ponuda ne sadrži razloge za ponudu iz citirane zakonske odredbe. Upotreba izraza ''potrebe procesa i organizacije rada'' je suviše uopštena i iz nje se ne može zaključiti o kakvoj organizaciji ili procesu je reč ako to nije obrazloženo. Pored toga što nedostaje osnovni element za zaključenje aneksa, aneks je nedozvoljen i iz još jednog razloga – izvršeno je raspoređivanje na nepostojeće radno mesto. Raspoređivanje na radno mesto koje je zatim ukinuto predstavlja zloupotrebu prava poslodavca koje su nižestepeni sudovi pravilno sankcionisali.
Pošto je utvrđeno da su aneksi ugovora o radu ništavi, nezakonite su i osporene odluke o otkazu ugovora o radu donete primenom čl.179. st.1. tačka 9. Zakona o radu („Sl.glasnik RS“ br. 24/05), a zbog ukidanja Službe u kojoj su tužioci raspoređeni na rad nezakonitim aneksima ugovora o radu. Sud je cenio navode revizije kojima se u suštini ponavljaju žalbeni razlozi, koji su u pobijanoj presudi pravilno ocenjeni kao neosnovani, uz razloge koje prihvata i ovaj sud.
Stoji i činjenica koja se ističe u reviziji da su radna mesta, odnosno poslovi koje su tužioci obavljali pre zaključenih aneksa ugovora o radu ukinuti, ali to je učinjeno nakon zaključenih aneksa ugovora o radu, u kojima to nije navedeno kao razlog premeštaja tužilaca na druge poslove, tako da je naknadno isticanje te činjenice bez značaja.
Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Tužiocima, u smislu člana 154. ZPP, ne pripadaju troškovi za sastav odgovora na reviziju, jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice.
Predsednik veća - sudija
Ljubica Milutinović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić