Rev 2413/2017 porodično pravo; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2413/2017
09.11.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Đorđević, advokat iz ..., protiv tužene iz ..., čiji je punomoćnik Momčilo Krstović, advokat iz ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 335/17 od 06.07.2017. godine, u sednici održanoj 09.11.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE revizija tužioca, UKIDAJU SE presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 335/17 od 06.07.2017. godine i Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi – Sudska jedinica u Žagubici P2 113/16 od 27.03.2017. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi – Sudska jedinica u Žagubici P2 113/16 od 27.03.2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se: maloletni VV, rođen ... godine poveri njemu – ocu, na samostalno vršenje roditeljskog prava, odnosno na negu, čuvanje i vaspitanje, da se tužena obaveže da počev od dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi plaća na ime svog doprinosa za izdržavanje zajedničkog maloletnog deteta mesečno po 8.000,00 dinara njemu na ruke i da se time izmeni odluka o poveravanju ovog maloletnog deteta određena presudom Osnovnog suda u Požarevcu – Sudska jedinica u Žagubici P2 970/12 od 25.03.2013. godine. Stavom drugim izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 335/17 od 06.07.2017. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe obe parnične stranke i potvrđena je navedena prvostepena presuda.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana, zbog pogrešno primenjenog materijalnog prava, usled čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u sprovedenom postupku, parnične stranke su bile u vanbračnoj zajednici koja je trajala do 2012. godine u kojoj je dana ... godine rođeno zajedničko dete maloletni VV. Po prestanku vanbračne zajednice između parničnih stranaka je vođen parnični postupak pred Osnovnim sudom u Požarevcu – Sudska jedinica u Žagubici i doneta pravnosnažna presuda P2 970/12 od 25.03.2013. godine kojom je maloletni VV poveren majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, a otac je obavezan da doprinosi njegovom izdržavanju mesečnim iznosom od po 4.000,00 dinara i uređen je način održavanja ličnog odnosa oca sa maloletnim sinom. Utvrđeno je da je nakon prestanka njihove vanbračne zajednice, ovde tužena napustila domaćinstvo u kome je do tada živela zajedno sa ovde tužiocem i njegovim roditeljima, pa je maloletni VV ostao i nastavio da živi u ovom porodičnom domaćinstvu. Nakon donošenja navedene presude kojom je maloletni VV poveren majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, a pošto otac nije hteo da dobrovoljno izvrši ovu sudsku odluku, majka – ovde tužena je pokrenula izvršni postupak pred Osnovnim sudom u Požarevcu, Sudska jedinica u Žagubici I 478/15, u kojem je ovde tužiocu izrečeno više novčanih kazni, kao i kazna zatvora od dva meseca zbog nepoštovanja odluke suda. Nakon toga su ovde parnične stranke pred Osnovnim sudom u Požarevcu - Sudska jedinica u Žagubici u predmetu P2 131/14 zaključili sudsko poravnanje po tužbi Centra za socijalni rad, Opštine Petrovac i Žagubice, protiv ovde tužioca, kojim je utvrđeno da maloletni VV ima pravo da održava lične odnose sa svojom majkom i to najmanje jednom nedeljno počev od 12,00 časova u trajanju od najmanje jednog sata, što se od tada sprovodi tako da tužena redovno viđa svoje dete prema dogovorenim terminima. Iz izveštaja Centra za socijalni rad opštine Despotovac utvrđeno je da je ovde tužena zajednicu sa tužiocem napustila, zbog prisustva nasilja u porodici, a da sada živi u ... sa svojim vanbračnim partnerom koji joj u svemu pruža podršku i imaju zajedničko dete uzrasta od 14 meseci. Ona je nezaposlena, a njen vanbračni suprug ima stalno zaposlenje. Centar je ovde tuženu majku procenio kao osobu urednog zdravstvenog stanja koja je sposobna da se samostalno stara o sebi i da razume potrebe maloletnog deteta, spremnu da se o njemu brine i stara. Mišljenje ovog Centra je da raniju sudsku odluku u pogledu vršenja roditeljskog prava ne treba menjati. U izveštaju Centra za socijalni rad Opštine Petrovac i Žagubica, navedeno je da je tužilac u ulozi oca brižan, savestan i emocionalno topao, da se pravilno stara o osnovnim potrebama deteta, da je njegova motivacija za vršenje roditeljskog prava snažna, autentična i postojana i da u tome ima punu podršku majke GG, oca DD i babe ĐĐ sa kojima živi u zajedničkom domaćinstvu. Zaposlen je u rudniku uglja ..., na radnom mestu … i poseduje 12 ha obradive zemlje, a kuća u kojoj on živi sa maloletnim VV je opremljena potrebnim pokućstvom i uredno je održavana. Zbog toga je ovaj Centar predložio da se izmeni odluka o vršenju roditeljskog prava iz ranije donete presude i da se maloletni VV poveri ocu. Nakon neuspešnog pokušaja da usaglasi mišljenja ova dva centra, prvostepeni sud je zatražio mišljenje stručnog tima Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, koji se 20.02.2017. godine izjasnio nakon sveobuhvatne opservacije parničnih stranaka i maloletnog deteta, da otac ima očuvanu roditeljsku sposobnost i da je sposoban za vršenje roditeljskog prava, da u roditeljskoj ulozi ispoljava kapacitete i prepoznaje bazične potrebe maloletnog deteta, ali ne i njegove razvojne potrebe, te da nije odvojio partnersku od roditeljske uloge. Tužena ima očuvanu roditeljsku sposobnost, sposobna je za vršenje roditeljskog prava i prepoznaje i ispunjava bazične i razvojne potrebe maloletnog VV, koji ima dobar odnos sa oba roditelja, ne pokazuje strah u kontaktu sa majkom i pokazuje dobru emocionalnu razmenu sa oba roditelja.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su na osnovu čl.266. stav 1, 270. i 272. Porodičnog zakona, zaključili da nije osnovan tužbeni zahtev tužioca za izmenu odluke o poveravanju maloletnog deteta njemu, a time i odluke o izdržavanju donete u presudi Osnovnog suda u Požarevcu, Sudska jedinica u Žagubici P2 970/12 od 25.03.2013. godine. Smatrali su da postoji prednost u ispunjavanju roditeljskih potencijala prema maloletnom VV na strani majke, iako ih oba roditelja - ovde parnične stranke u osnovi ispunjavaju a ta prednost se ogleda u tom što tužilac ne prepoznaje razvojne potrebe maloletnog VV i ne angažuje se na omogućavanju njegovih kontakata sa majkom, što je od posebnog značaja za pravilan psihofizički razvoj maloletnog deteta.

Kako se u konkretnom slučaju nadležni organi starateljstva (prema mestu prebivališta roditelja) nisu usaglasili u pogledu toga ko je od roditelja podobniji za samostalno vršenje roditeljskog prava nad maloletnim VV, nižestepeni sudovi su prihvatili mišljenje stručnog tima Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, vodeći računa o tome šta je u najboljem interesu maloletnog VV u smislu člana 6. stav 1. Porodičnog zakona i zaključili da je najbolji interes maloletnog deteta da njegova majka - ovde tužena i nadalje vrši roditeljsko pravo, odnosno da zato nema razloga za izmenu ranije donete odluke kojom joj je zajedničko maloletno dete povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Međutim, osnovano se u reviziji tužioca ukazuje da nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili član 270. Porodičnog zakona jer su u konkretnoj situaciji postojanja različitih mišljenja centara starateljstva u pogledu odluke o vršenju roditeljskog prava, pribavili stručno mišljenje Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu kao specijalizovane ustanove za posredovanje u porodičnim odnosima, ali se ova ustanova nije u potpunosti izjasnila o svim pitanjima koja su od značaja za donošenje odluke o tome ko je od roditelja podobniji za samostalno vršenje roditeljskog prava.

Konkretno, stručni tim ove ustanove se nije izjasnio o tome od kakvog je značaja činjenica da maloletni VV nakon prestanka vanbračne zajednice njegovih roditelja, sa nepunih jedne godine života pa do sada kada je uzrasta od ... godina, sve vreme živi u porodičnom domaćinstvu sa svojim ocem i njegovim roditeljima i kako bi se eventualna promena porodičnog okruženja odrazila na njegov psihofizički razvoj. Ova činjenica je veoma značajna za ocenu najboljeg interesa maloletnog VV s obzirom na njegov uzrast, pol, njegove potrebe, želje i osećanja, a sve u cilju njegovog pravilnog razvoja i obezbeđenja uslova za zdrav i nesmetan psihološki razvoj.

Zato će prvostepeni sud u ponovnom postupku angažovati stručni tim Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, koji treba da dopuni svoje mišljenje i izjasni se o značaju navedene činjenice radi pravilne ocene najboljeg interesa maloletnog deteta u smislu članova 266. stav 1. i 272. stav 2. Porodičnog zakona, a na osnovu člana 270. istog zakona.

Kako odluka o troškovima spora zavisi od odluke o glavnoj stvari, to je i ona ukinuta.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić