Rev 2303/2017 tekovina u porodičnoj zajednici

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2303/2017
03.07.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Vesne Subić i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Žikica Radivojević, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, oboje iz ..., koje zastupa punomoćnik Vladimir Domazet, advokat iz ... i GG iz ..., radi utvrđenja prava svojine po osnovu sticanja u porodičnoj zajednici i vansudskog poravnanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1959/2017 od 24.05.2017. godine, u sednici održanoj 03.07.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1959/2017 od 24.05.2017. godine u delu stava drugog izreke kojim je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev za deo preko dosuđenog do traženog udela od 1/6 cele kp.br. ../.. KO ..., kao i u stavu trećem izreke.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1959/2017 od 24.05.2017. godine u stavu prvom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 345/2014 od 11.04.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca AA podnet protiv tuženih GG iz ... i BB i VV oboje iz ... kod ..., kojim je tražio da se utvrdi da je tužilac stekao pravo svojine i na 1/6 na kp.br. ../.. KO ... površine 23,05 ari po osnovu zajedničke gradnje u porodičnoj zajednici i vansudskog poravnanja. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se prema tuženima utvrdi da je stekao pravo svojine na 1/6 idealnog dela po osnovu zajedničke gradnje u porodičnoj zajednici na spratu izgrađenom na novoj kući – porodičnoj zgradi - površine 125m2 i na garaži dimenzija 8h3,5 metara izgrađenoj između nove kuće i ekonomske zgrade, sve na kp.br. ../.. KO ... što bi tuženi bili dužni da priznaju i dozvole nesmetano korišćenje. Stavom trećim izreke obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove postupka u iznosu od 146.064,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1959/2017 od 24.05.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca, pa je prvostepena presuda u prvom stavu izreke u odnosu na tuženu GG iz ... i u drugom stavu izreke potvrđena. Stavom drugim izreke prvostepena presuda je u odnosu na tužene BB i VV preinačena u prvom stavu izreke, tako što je delimično usvojen tužbeni zahtev, pa je utvrđeno da je tužilac stekao pravo svojine i na 1/6 kp.br. ../.. KO ..., koja ima ukupnu površinu 23,05 ari, i to pod zgradama koje se nalaze na toj parceli bliže opisane prvim stavom izreke presude Osnovnog suda u Nišu P 2461/10 od 30.05.2013. godine, kao i na zemljištu iste parcele koja je neophodna za redovnu upotrebu svih tih objekata, što su tuženi dužni da priznaju, a za deo preko dosuđenog do traženog udela od 1/6 cele kp. ../.. tužbeni zahtev je odbijen, kao neosnovan. Stavom trećim izreke obavezani su tuženi da tužiocu plate troškove parničnog postupka u iznosu od 170.479,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 403. stav 2. ZPP).

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14), pa je ocenio da je izjavljena revizija delimično neosnovana, a delimično nedozvoljena.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 398. stav 2. i člana 383. stav 4. ZPP, na koju se posebno ukazuje u reviziji, a koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom. Drugostepeni sud je izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je ukazao Vrhovni kasacioni sud u svom rešenju Rev 2065/15 od 09.11.2016. godine. S obzirom da je drugostepeni sud prihvatio, kao potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u prvostepenom postupku, i ocenio da prvostepeni sud nije učinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije bilo potrebe da se zakazuje rasprava pred drugostepenim sudom i pored toga što je presuda već jedanput bila ukinuta.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u braku sa tuženom GG od 1982. godine do 2004. godine i živeo je u porodičnoj zajednici sa tastom i taštom, tuženim BB i VV i tastovim ocem, sada pok. DD. U toku trajanja porodične zajednice stečene su pokretne i nepokretne stvari, a poravnanjem od 05.05.1999. godine zaključenim između tužioca i njegove supruge s jedne strane i tuženih i sada pok. DD i ĐĐ s druge strane, priznato je pravo svojine tužiocu i tuženoj GG na idealnoj trećini nepokretne imovine koja se nalazi na kp.br.../.. KO ... i pokretnoj imovini bliže opisanoj u poravnanju (stara porodična kuća sa dograđenom jednom prostorijom, prizemlje nove porodične kuće do prve ploče u osnovi 120m2, ekonomske zgrade koja se nalazi u istom nizu sa novom porodičnom kućom dimenzija 22h10 m, kao i ambaru i jednom krilu ekonomske zgrade dimenzija 15h5 metara koja se nalazi preko puta navedenih objekata). Katastarska parcela ../.. na kojoj su sazidani objekti bila je svojina sada pok. DD, koji je kao primalac izdržavanja najpre zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju R ../91 od 01.11.1991. godine sa svojim sinom, ovde tuženim BB kao davaocem izdržavanja, a nakon toga je aneksom ovog ugovora R ../97 od 21.02.1997. godine celu parcelu ../.. u ukupnoj površini od 23,03 ara dao kao naknadu za izdržavanje tuženima BB i VV. Ostavinskim rešenjem O.br. ../08 Opštinskog suda u Nišu obustavljen je postupak raspravljanja zaostavštine pok. DD jer je raspolagao za života svom svojom imovinom navedenom u ugovoru o doživotnom izdržavanju i aneksu tog ugovora. Nakon prestanka porodične zajednice u kojoj su stranke živele izgrađen je sprat na novoj kući – porodičnoj zgradi površine 120m2 i izgrađena je garaža dimenzija 8h3,5 metara između nove kuće i ekonomske zgrade.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je stekao pravo svojine na 1/6 kp.br. ../.. KO ... površine 23,05 ari, kao i tužbeni zahtev u odnosu na nepokretnosti bliže navedene stavom drugim izreke prvostepene presude. Prvostepeni sud smatra da tužilac nije dokazao da je po osnovu zajedničke gradnje stekao pravo svojine sa 1/6 na spratu nove kuće i garaže izgrađene između nove zgrade i ekonomske zgrade, imajući u vidu period od kada su tužilac i tužena GG živeli u ... dok su bili u braku, kada je došlo do loših odnosa sa roditeljima tužene GG, kao i period nakon odlaska za ... 1997. godine, da bi nakon pomirenja 2000. godine ponovo odlazili u ... i pomagali, ali su odnosi i tada bili loši i konačno prestali 2003. godine. U pogledu prava svojine sa udelom od 1/6 na kp.br. ../.. KO ... prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev jer se navedena parcela vodi na pravnog prethodnika tuženih BB i VV.

Odlučujući o žalbama parničih stranaka prvostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu u stavu prvom izreke u odnosu na tuženu GG, kao i u stavu drugom izreke, dok je presudu preinačio u stavu prvom izreke u odnosu na tužene BB i VV i utvrdio da je tužilac stekao pravo svojine na 1/6 sporne parcele, i to na delu pod zgradama koje se nalaze na toj parceli a na kojima je tužiocu priznato pravo svojine sa 1/6 delova, kao i na delu ove parcele koja je neophodna za redovnu upotrebu svih tih objekata, a za deo preko dosuđenog do traženog udela od 1/6 cele navedene parcele tužbeni zahtev je odbio.

Na utvrđeno činjenično stanje drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu u delu stava drugog izreke kojim je odbijen tužbeni zahtev za veće traženje od dosuđenog udela od 1/6 kp.br. ../.., a razloge za takvu odluku u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Neosnovano se u reviziji ukazuje da je vrednost sporne parcele uvećana zajedničkom gradnjom objekata i da zbog toga ova parcela ne predstavlja posebnu imovinu tuženih BB i VV već ima status zajedničke imovine. Upravo suprotno, prema oceni Vrhovnog kasacionog suda navedena parcela predstavlja posebnu imovinu pomenutih tuženih, zbog čega tužilac ne može steći pravo svojine sa idealnim udelom na 1/6 na celoj parceli koja ima površinu 23,05 ari, već samo na delu parcele na kome su sazidani objekti (zemljište ispod objekata) i delu zemljišta koje je potrebno za redovnu upotrebu tih objekata, i to sa udelom od 1/6 koliko je tužilac doprineo sticanju svojine na objektima, kako je utvrđeno presudom Osnovnog suda u Nišu P 2461/10 od 30.05.2013. godine.

Vrhovni kasacioni sud je cenio dozvoljenost revizije u odnosu na stav prvi izreke pobijane presude, pa je utvrdio da revizija tužioca u tom delu nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 26.08.2003. godine, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 10.000,00 dinara, koja u toku postupka nije menjana. Drugostepena presuda je doneta 24.05.2017. godine.

S obzirom da je vrednost predmeta spora očigledno ispod iznosa od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, revizija tužioca kojim se pobija stav prvi izreke drugostepene presude, kojim je potvrđena prvostepena presuda u prvom stavu izreke u odnosu na tuženu GG i u drugom stavu izreke, nije dozvoljena.

Neosnovani su navodi revizije kojima se pobija odluka o troškovima postupka, s obzirom da je prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno odlučeno o troškovima postupka, imajući u vidu uspeh tužioca i tuženih tokom celog postuka.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. i člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić