
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2502/2019
18.09.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupaju punomoćnici Milan Petrović, Tanja Savić i Milan Maksimović, advokati iz ..., protiv tuženih BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Vesna Stanimirović, advokat iz ... i VV iz ..., koga zastupa Borislav Bogdanović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o revizijama tuženih, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 591/19 od 05.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 18.09.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o revizijama tuženih, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 591/19 od 05.04.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenim.
ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tuženih izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 591/19 od 05.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 591/19 od 05.04.2019. godine, odbijene su žalbe tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Subotici P1 br.452/17 od 06.11.2018. godine, kojom je odbijen prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženih i obavezani tuženi da tužiocu solidarno za utuženi period isplate naknadu troškova za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora u novčanim iznosima i sa zateznom kamatom za naznačeni period i da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 66.200,00 dinara od izvršnosti presude pa do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi su izjavili blagovremene revizije, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Revizije su izjavili s pozivom na član 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanju o revizijama tuženih kao izuzetno dozvoljenim, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačavanjem sudske prakse i novim tumačenjem prava, jer je pitanje isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženja pobijanih presuda, za odluku o usvajanju tužbenog zahteva tužioca u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u vezi sa zakonskim razlozima datim za usvajanje tužbenog zahteva, tako da nema potrebe za izuzetno dozvoljenom revizijom tuženih u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizije nisu dozvoljene.
Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade na ime regresa i toplog obroka podneta je sudu dana 28.12.2017. godine.
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost predmeta spora od 80.250,20 dinara ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizije tuženih nisu dozvoljene.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić