
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 596/2017
31.10.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetislav Veličković advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Ognjanović advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3183/16 od 02.12.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 31.10.2019. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3183/16 od 02.12.2016. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 4370/13 od 28.07.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog D-.../... od 04.10.2013. godine o otkazu ugovora o radu sa aneksom, kao i da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi štetu zbog prestanka radnog odnosa u vidu razlike između 18 zarada koje bi ostvario da mu radni odnos nije prestao i prihoda koje je ostvario, te da mu po tom osnovu isplati iznos od 236.173,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 12.11.2015. godine do isplate i uplati pripadajuće poreze i doprinose nadležnom fondu penzijskog i invalidskog osiguranja obračunate na iznos minimalne zarade za period od 08.10.2013. godine do 31.08.2014. godine, kao i da mu naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženom iznos od 196.500,00 dinara u roku od osam dana po prijemu presude.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3183/16 od 02.12.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 4370/13 od 28.07.2016. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizija se ne može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz tačke 12. stava 2. navedenog člana (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP). Nisu osnovani navodi revizije o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, učinjenoj u drugostepenom postupku, jer drugostepeni sud nije propustio da primeni ili je pogrešno primenio neku procesnopravnu odredbu.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog po ugovoru o radu od 17.05.2010. godine (na radnom mestu ...) sa aneksom od 25.07.2013. godine (na radnom mestu ...). Ugovor o radu sa aneksom otkazan je rešenjem tuženog od 04.10.2013. godine zbog povrede radnih obaveza iz člana 46. stav 2. tačka 17. i 18. Pravilnika o radu tuženog i član 21. stav 2. tačke 16. i 17. Aneksa ugovora o radu. Povredu radne obaveze predviđenu članom 46. stav 2. tačka 18. Pravilnika o radu i člana 21. stav 2. tačka 17. Aneksa ugovora o radu - učestvovanje u igrama na sreću koje se priređuju u objektima tuženog i nagradnim igrama, tužilac je učinio 10.09.2013. godine tako što je, na uplatnom mestu tuženog, drugom zaposlenom VV isplatio tiket od prethodnog dana i deo nagradnog dobitka zadržao za sebe, i na taj način sa drugim zaposlenim učestvovao u igri na sreću. Povredu radne obaveze iz člana 46. stav 2. tačka 17. Pravilnika o radu i člana 21. stav 2. tačka 16. Aneksa ugovora o radu tužilac je učinio tako što nije prijavio da je zaposleni VV učinio težu povredu radne obaveze - učestvovanje u igrama na sreću. Pre donošenja osporenog rešenja tužiocu su dostavljena upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu na koja se on pismeno izjasnio.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.
Odredbom člana 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca, i to ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu.
Opštim aktom tuženog - Pravilnikom o radu, kao teže povrede radne obaveze za koje se zaposlenom može izreći mera prestanka radnog odnosa predviđene su učestvovanje u igrama na sreću koje se priređuju u njegovim objektima ili putem interneta, kao i u nagradnim igrama, odnosno neprijavljivanje teže povrede radne obaveze učinjene od strane zaposlenog. Označene teže povrede radne obaveze predviđene su i Aneksom ugovora o radu koji je zaključen između stranaka.
U konkretnom slučaju, nije bilo sporno da je navedenog dana tužilac isplatio drugom zaposlenom nagradni dobitak po tiketu koji mu je ovaj dao i da je deo od tog dobitka zadržao za sebe, kao i da tu isplatu nije prijavio svojim rukovodiocima. Ocenom izvedenih dokaza nižestepeni sudovi su zaključili da tužilac nije dokazao da tiket (na donosioca) po kojem je izvršio isplatu nije pripadao drugom zaposlenom već trećem licu, stalnom igraču u kladionici koji ostavlja depozit.
Izjavljenom revizijom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u suštini se osporava utvrđeno činjenično stanje. Iz ovog razloga revizija se ne može izjaviti osim u slučajevima iz člana 407. stav 2. ZPP, koji u ovom sporu nisu ostvareni. Nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, zasnovani na tvrdnji tužioca da mu je Aneks ugovora o radu od 25.07.2013. godine, kojim je označeno ponašanje previđeno kao teža povreda radne obaveze, uručen tek tokom novembra 2013. godine. Povrede radne obaveze navedene u članu 21. stav 2. tačka 16. i tačka 17. Aneksa ugovora o radu propisane su i opštim aktom tuženog sa čijim postojanjem i sadržinom je tužilac morao biti upoznat.
Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Tužilac nije uspeo u postupku po reviziji i zato nema pravo na naknadu troškova tog postupka. Zbog toga je takav njegov zahtev odbijen i primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 153. stav 1. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić