
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 15/2020
22.01.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Gorana Despotovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.213/18 od 24.05.2019.godine i Višeg suda u Vranju 2Kž1.br.286/19 od 15.10.2019.godine, u sednici veća održanoj dana 22.01.2020.godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Gorana Despotovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.213/18 od 24.05.2019.godine i Višeg suda u Vranju 2Kž1.br.286/19 od 15.10.2019.godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.213/18 od 24.05.2019.godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, a koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima predviđenim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i to oštećenom BB u ukupnom iznosu od 87.750,00 dinara, a sudu u iznosu od 16.000,00 dinara, kao i da plati paušal sudu u iznosu od 3.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.
Presudom Višeg suda u Vranju 2Kž1.br.286/19 od 15.10.2019.godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA -advokata Gorana Despotovića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.213/18 od 24.05.2019.godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Goran Despotović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 10) i člana 439. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.213/18 od 24.05.2019.godine i Višeg suda u Vranju 2Kž1.br.286/19 od 15.10.2019.godine tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ ili da ukine navedene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, dok je u ostalom delu zahtev odbačen, jer nema propisan sadržaj.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ističe da je sud pobijanom pravnosnažnom presudom povredio načelo zabrane preinačenja na štetu okrivljenog propisano odredbom člana 453. ZKP (reformatio in peius), iz razloga jer je u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.286/17 od 23.11.2017.godine, po žalbama okrivljenog i njegovog branioca, a protiv koje javni tužilac nije izjavio žalbu, izmenio presudu na štetu okrivljenog i to utvrđivanjem u činjeničnom opisu krivičnog dela novih činjenica i okolnosti - novih dimenzija sredstva kojim je oštećenom naneta laka telesna povreda, a što je po braniocu od značaja za pravnu kvalifikaciju krivičnog dela i utvrđivanje postojanja bitnih elemenata krivičnog dela. Kao izmenu na štetu okrivljenog branilac navodi da je okrivljeni ranije ukinutom prvostepenom presudom oglašen krivim da je oštećenom laku telesnu povredu naneo drvenim kolcem dužine 1,20 cm do 1,50 cm i debljine 5 cm do 7 cm, dok je u ponovljenom postupku u činjeničnom opisu krivičnog dela utvrđenom u izreci pobijane pravnosnažne presude sud naveo da je dužina predmetnog drvenog kolca 1,20 m do 1,50 m i debljina 5 cm do 7 cm, pri čemu su ove nove okolnosti po mišljenju branioca nepovoljnije za okrivljenog od onih koje su bile utvrđene u činjeničnom opisu krivičnog dela u izreci ranije ukinute prvostepene presude.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 453. ZKP, koja predviđa zabranu preinačenja na štetu okrivljenog, propisano je da ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog, presuda se ne sme izmeniti na njegovu štetu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude, nisu prekršili zabranu preinačenja na štetu okrivljenog (reformatio in peius) propisanu odredbom člana 453. ZKP, kako se to neosnovano ističe u zahtevu branioca okrivljenog, obzirom da nisu izmenili presudu na štetu okrivljenog AA ni u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela, niti u pogledu krivične sankcije, pa ni u pogledu zakonskih obeležja krivičnog dela dodavanjem činjenica u izreku presude. Naime, ranije ukinutom prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K.br.286/17 od 23.11.2017. godine, okrivljeni AA je bio oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ i bio je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, a koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima predviđenim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, a u ponovljenom krivičnom postupku okrivljeni je pravnosnažno oglašen krivim za isto krivično delo i osuđen je na istu kaznu zatvora, sa istovetnim načinom njenog izvršenja. Imajući u vidu da iz spisa predmeta proizilazi da su krivično-pravne radnje okrivljenog istovetno opisane i u pobijanoj pravnosnažnoj presudi, kao i u ranije ukinutoj prvostepenoj presudi, odnosno da je i ranije ukinutom prvostepenom presudom okrivljeni AA oglašen krivim da je oštećenom laku telesnu povredu naneo drvenim kolcem, to, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, jedinom izmenom suda u činjeničnom opisu krivičnog dela utvrđenom u izreci pobijane pravnosnažne presude i to preciziranjem dimenzija predmetnog drvenog kolca, tačnije njegove dužine, sud nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, a kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu je odbačen, jer nema propisan sadržaj.
Naime, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povredu krivičnog zakona iz člana 439. ZKP, pri čemu ne precizira koja konkretno tačka člana 439. ZKP je u pitanju, već samo navodi da je sud nepravilno primenio materijalno pravo, a što bi po nalaženju ovoga suda predstavljalo povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom.
Međutim, kako branilac okrivljenog dalje u obrazloženju zahteva uopšte ne obrazlaže u čemu se konkretno sastoji povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, to je stoga Vrhovni kasacioni sud ocenio da u ovom delu podneti zahtev nema zakonom propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP), po nalaženju ovoga suda, podrazumeva ne samo opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, obzirom da Vrhovni kasacioni sud nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Gorana Despotovića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev branioca okrivljenog u odnosu na ovu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP.
Zapisničar-savetnik
Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin,s.r. Nevenka Važić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić