
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3796/2019
28.11.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Volarević, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog BB, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1468/19 od 22.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 28.11.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1468/19 od 22.04.2019. godine kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1468/19 od 22.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 505/18 od 07.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa su obavezani tuženi da mu za period od 01.03.2015. godine do 01.09.2015. godine na ime troškova za ishranu u toku rada, solidarno isplate iznos od 28.310,48 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2018. godine pa do konačne isplate kao i iznos od 10.655,40 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom trećim izreke obavezani su tuženi da tužiocu za period od 01.03.2015. do 01.09.2015. godine na ime troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora solidarno isplate iznos od 10.662,66 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2018. godine pa do konačne isplate kao i iznos od 4.031,08 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 41.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je predlog za prekid postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1468/19 od 22.04.2019. godine, žalba tuženih je odbijena i presuda Osnovnog suda u Subotici P1 505/18 od 07.02.2019. godine u usvajajućem delu potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi BB je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, a i s pozivom na član 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanju o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novim tumačenjem prava, pošto je pitanje isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženje pobijane presude za odluku o usvajanju tužbenog zahteva u skladu je sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava, tako da ne postoji potreba za izuzetno dozvoljenom revizijom u smislu člana 404. stav 1. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade na ime regresa i toplog obroka podneta je sudu 21.03.2018. godine.
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. ZPP, u kome je revizija uvek dozvoljena, već na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora od 70.000,00 dinara očigledno ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić