Rev2 1081/2020 3.5.9; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1081/2020
28.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Slađane Nakić Momirović članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Vulović advokat iz ..., protiv tuženog KJP „Morava“ iz ..., kojeg zastupa Opštinsko pravobranilaštvo iz Svilajnca, radi isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1928/19 od 16.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1928/19 od 16.01.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1928/19 od 16.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Despotovcu - Sudska jedinica Svilajnac P1 367/17 od 25.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac AA iz ... tražio da se obaveže tuženi KJP „Morava“ iz ... na isplatu naknade troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora u periodu od aprila 2015. godine do aprila 2016. godine, u novčanim iznosima za svaki mesec navedenim u ovom stavu iz reke sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime parničnih troškova isplati tuženom 36.000,00 dinara u roku od osam dana od prijema presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1928/19 od 16.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prseuda Osnovnog suda u Despotovcu - Sudska jedinica Svilajnac P1 367/17 od 25.03.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, blagovremeno izjavio reviziju radi razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

U ovom sporu, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tužioca radi razmatranja spornog pravnog pitanja.

Tužilac je podnetom tužbom tražio isplatu razlike između naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, isplaćenih u skladu sa Pravilnikom tuženog o radu i odlukom direktora tuženog, i ovih naknada obračunatih na osnovu Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 27/15).

Tuženi je korisnik javnih sredstava, u smislu člana 2. stav 1. tačka 4. Zakona o privremenom uređivanju osnovice za obračun i isplatu plata odnosno zarade i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 116/14), koji je stupio na snagu 28.10.2014. godine. Cilj tog zakona definisan je u članu 1, kao očuvanje finansijskog sistema u Republici Srbiji i sistema plata i zarada u javnom sektoru. Zbog toga je odredbom člana 4. stav 1. tog zakona propisano da su ništave odredbe opšteg ili pojedinačnog akta (osim pojedinačnog akta kojim se plata povećava po osnovu napredovanja) kojima se povećavaju osnovice, koeficijenti i drugi elementi, odnosno uvode novi elementi na osnovu kojih se povećava iznos plate i drugog stalnog primanja kod subjekata iz člana 2. tog zakona, donet za vreme njegove primene. Odredbom člana 3. stav 1. navedenog zakona propisano je da se pod platom smatra zarada zaposlenog kod korisnika javnih sredstava u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose, odnosno plata izabranog, imenovanog, postavljenog i zaposlenog lica kod korisnika javnih sredstava utvrđena u skladu sa zakonom koji uređuje platu u državnim organima, organima lokalne vlasti, organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja i javnim službama. Prema članu 105. Zakona o radu, naknada za ishranu u toku rada i za regres za korišćenje godišnjeg odmora smatra se zaradom.

Isplata naknada koje tužilac potražuje u ovom sporu po osnovu Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti, donetog nakon stupanja na snagu Zakona o privremenom uređivanju osnovice za obračun i isplatu plate odnosno zarade i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava, bila bi izvršena na osnovu ništavih odredbi tog opšteg akta i vodila bi povećanju zarade tužioca u koju se, u skladu sa članom 105. Zakona o radu, uračunavaju i sporne naknade. Drugačijim tumačenjem pojma zarade ne bi se ostvario cilj navedenog zakona, a u ovom slučaju to bi značilo i njegovu selektivnu primenu jer koeficijent za obračun plate izabranih, imenovanih, postavljenih i zaposlenih lica u skladu sa Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama sadrži i dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, a na ova lica se, kao i na zaposlene kod tuženog, primenjuje navedeni zakon.

Ne postoji potreba za odlučivanjem o posebnoj reviziji tužioca ni radi ujednačavanja sudske prakse. Pobijana drugostepena presuda je u skladu sa praksom Vrhovnog kasacionog suda u istovetnim činjenično-pravnim sporovima (tuženi JKP „Vodovod i kanalizacija“ iz ...).

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužioca nije dozvoljena ni po članu 403. stav 3. ZPP, jer vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 49.057,98 dinara (član 28. stav 1. ZPP) očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, merodavnu za ocenu dozvoljenosti revizije.

Shodno izloženom, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić