
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4181/2019
23.10.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Kačenkov, advokat iz ..., protiv tuženog „Metro Đ&I“ DOO Vranje, čiji je punomoćnik Miroslav Mitić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1753/18 od 17.04.2019. godine, u sednici od 23.10.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1753/18 od 17.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 2920/17 od 18.01.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime utrošene električne energije za period od 01.09.2008. godine do 04.01.2010. godine, isplati 355.650,93 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 24.11.2015. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 65.456,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 57.000,00 dinara od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1753/18 od 17.04.2019. godine stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca i tuženi obavezan da mu za period od 01.09.2008. godine do 04.01.2010. godine isplati 355.650,93 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 24.11.2015. godine do isplate. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o parničnim troškovima iz stava drugog izreke prvostepene presude, tako što je tuženi obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 102.826,00 dinara. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 45.826,00 dinara.
Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbom od 24.11.2015. godine, tužilac je tražio isplatu iznosa od 355.650,93 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
S obzirom da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da revizija u sporu male vrednosti nije dozvoljena. S obzirom da se radi o posebnoj vrsti postupka, propisanoj glavom XXXIII Zakona o parničnom postupku, u kome je članom 479. stav 6. isključeno pravo na izjavljivanje revizije, ne primenjuje se novelirana odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP po kojoj je revizija dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
