Rev 3175/2019 3.1.2.8.4; naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3175/2019
04.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ...,čiji je punomoćnik Jovo Korać, advokat iz ... protiv tuženog Lovačko udruženje „Sombor“ iz Sombora čiji je punomoćnik Dragan Zarić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 5510/18 od 03.04.2019. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 5510/18 od 03.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P 618/2016 od 11.09.2018. godine, tužbeni zahtev je delimično usvojen i obavezan tuženi da tužiocu plati po osnovu nematerijalne štete za pretrpljeni bol 100.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 200.000,00 dinara i duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti 80.000,00 dinara i naknadi mu parnične troškove od 112.250,00 dinara.Zahtev tužioca za naknadu materijalne štete i nematerijalne preko dosuđene je odbijen.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 5510/18 od 03.04.2019. godine žalba tuženog je usvojena, pa je prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtev u celosti odbijen i tužilac obavezan da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka od 52.800,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu odredbe 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP nije propisana kao revizijski razlog odredbom člana 407. ZPP. Drugostepeni sud je odluku zasnovao na činjenicama utvrđenim u toku prvostepenog postupka, koje tužilac žalbom nije pobijao, pa je neosnovan navod u reviziji da je činjenično stanje u pobijanoj presudi netačno i nepotpuno.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je 07.11.2009. godine učestvovao u lovu koji je organizovalo Lovačko društvo „Mostonga“ iz Doroslova. Tom prilikom tužilac je ranjen od NN lica. Kao posledicu povređivanja tužilac je trpeo fizički bol i strah jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta i ima umanjenje životnih aktivnosti 7%. Povodom istog događaja tužilac je 30.11.2010.godine podneo tužbu protiv tuženih Lovačko društvo „Mostonga“ iz Doroslova i „Triglav Kopaonik“ AD iz Beograda. U tom postupku tužba protiv lovačkog društva je pravosnažno odbačena, a protiv osiguravajućeg društva tužbeni zahtev je odbijen.

Povodom štetnog događaja nije utvrđeno postojanje krivičnog dela iz člana 278. KZ jer izvršilac nije identifikovan.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak drugostepenog suda da je potraživanje naknade štete zastarelo.Tužiocu je šteta prouzrokovana 07.11.2009.godine. Krivični postupak nije vođen ni okončan utvrđenjem postojanja krivičnog dela. Tužilac je tužbu za naknadu štete protiv tuženog podneo podneo 11.05.2016. godine.

Prema Zakonu o obligacionim odnosima, zastarelošću prestaje pravo zahtevati ispunjenje obaveze. Zastarelost nastupa kad protekne zakonom određeno vreme u kome je poverilac mogao zahtevati ispunjenje obaveze (član 360. stav 1. i 2).

Zastarelost počinje teći prvog dana posle dana kada je poverilac imao pravo da zahteva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (član 361. stav 1). Zastarelost nastupa kad istekne poslednji dan zakonom određenog vremena (član 362). Odredbom člana 376. ZOO propisano je da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala.Kada je šteta prouzrokovana krivičnim delom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarelosti, zahtev za naknadu štete prema odgovornom licu zastareva kad istekne vreme određeno za zastarelost krivičnog gonjenja (član 377).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda da je protekom roka iz člana 376. ZOO, tužiočevo potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarelo. Tužilac se neosnovano poziva da je u ovoj parnici rok zastarelosti 10 godina jer je trebalo primeniti član 377. stav 1. ZOO u pogledu roka zastarelosti po kome šteta prouzrokovana krivičnim delom zastareva kad istekne vreme određeno za zastarelost krivičnog gonjenja.

Po stanovištu ovoga suda da bi se primenio privilegovan rok zastarelosti potraživanja naknade štete iz člana 377. ZOO, potrebno je da je pravnosnažnom presudom utvrđeno postojanje krivičnog dela i da je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo. U konkretnom slučaju u krivičnom postupku u zastarnom roku nije utvrđeno da je šteta prouzrokovana krivičnim delom. Zato nisu ispunjeni uslovi da se za zastarelost potraživanja naknade štete primenjuju odredbe člana 377. ZOO.

Neosnovan je i revizijski navod da je Lovačko društvo „Mostonga“ priznanjem činjenica da je bilo organizator lova, da je tužilac bio gost i da je ranjen od lovca čiji identitet nije utvrđen, koje je dato u prethodnoj parnici, prekinut rok zastarelosti, te da je od okončanja te parnice rok ponovo počeo teći. Da bi došlo do prekida zastarevanja priznanjem duga potrebno je da dug prizna dužnik (član 387. ZOO). Ovde to nije slučaj jer označeno lovačko društvo nije dužnik, odnosno lice ovlašćeno da prizna dug u ime dužnika. Isticanje da je Lovačkom društvu „Mostonga“, koje je organizator lova, trebalo priznati stranačku sposobnost bez uticaja je na pravilnost i zakonitost odlučivanja drugostepenog suda jer je u ovom sporu kao tuženi označeno lovačko udruženje koje ima stranačku sposobnost.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija,

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić