Rev2 3565/2019 3.5.15.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3565/2019
21.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Nikola Dinić, advokat iz ..., Snežana Stanić advokat iz ... i Irena Stanojević, advokat iz ..., protiv tuženog Preduzeća „Niš-ekspres“ AD iz Niša, čiji je punomoćnik Vesna Lojpur Stojmenović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2550/18 od 07.05.2019. godine, u sednici održanoj 21.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2550/18 od 07.05.2019. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1285/18 od 01.06.2018. godine, tako što se odbija kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog broj .../... od 19.03.2015. godine o otkazu ugovora o radu kao nezakonito i tuženi obaveže da ga vrati na rad i prizna mu sva prava na radu i po osnovu rada, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara, u roku od 8 dana po prijemu presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1285/18 od 01.06.2018. godine, u prvom stavu izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj .../... od 19.03.2015. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .../... od 01.03.2007. godine. U drugom stavu izreke, obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava na rad i po osnovu rada. U trećem stavu izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 286.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2550/18 od 07.05.2019. godine, ispravljenom rešenjem Apelacionog suda u Nišu Gž1 2550/18 od 02.08.2019. godine, odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme na osnovu ugovora o radu broj .../... od 01.03.2007. goidne i radio je na poslovima ... u Sektoru za ... u Službi za ...– Grupa za ... . Dana 04.03.2015. godine, tužilac je obavljao radne zadatke na gradilištu novog poslovnog objekta tuženog u naselju ... , gde je i sedište tuženog, a pomoćnik generalnog direktora tuženog je prilikom obilaska i kontrole radova na gradilištu zatekao tužioca i još jednog zaposlenog da puše cigarete. Rukovodilac njihovog sektora je odmah sačinio izveštaj o povredi naredbe o zabrani pušenja na radnom mestu. Potom je u sprovedenom postupku iz izjava prisutnih zaposlenih na gradilištu i rukovodioca Službe opštih pravnih poslova utvrđeno da su na gradilištu na više mesta bile postavljene nalepnice o zabrani pušenja. Dana 09.03.2015. godine, tuženi je tužiocu dostavio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, a tužilac je dao izjašnjenje na upozorenje. Osporenim rešenjem, tuženi je otkazao ugovor o radu tužiocu zbog nepoštovanja radne discipline, propisane opštim aktima tuženog, zato što je dana 04.03.2015. godine, radeći u prvoj smeni od 07,30 časova do 15,30 časova i to u 11,45 časova zatečen od strane pomoćnika direktora za projektovanje, planiranje i održavanje objekata i instalacija da puši cigaretu na gradilištu u ..., na koji način je postupio suprotno Uputstvu o načinu sprovođenja Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu od 02.04.2014. godine.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu rešenja o otkazu ugovora o radu tužiocu.

Članom 3. Zakona o zaštiti stanovništva o izloženosti duvanskom dimu, propisano je da je pušenje zabranjeno u svakom zatvorenom radnom i javnom prostoru pod uslovima propisanim tim zakonom. Odgovorno lice za kontrolu zabrane pušenja dužno je da sprovede zabranu pušenja u prostoru iz stava 1. i 2. ovog člana, kako je propisano u stavu 3. istog člana.

Odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...75/14), propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Kolektivnim ugovorom tuženog je u članu 7. stav 2. tačka 14. kao nepoštovanje radne discipline koje sprečava zaposlenog da nastavi rad u preduzeću, predviđeno pušenje u poslovnom prostoru poslodavca, odnosno na svim otvorenim i zatvorenim prostorima koje preduzeće koristi za obavljanje svojih delatnosti, kao i u vozilima u njihovom vlasništvu. Upustvom tuženog o načinu sprovođenja Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, takođe je zaposlenima zabranjeno pušenje u radno vreme i vreme radnog angažmana na svim zatvorenim i otvorenim prostorima, u ugostiteljskim objektima i vozilima, a sankcionisano je i zaticanje lica sa zapaljenom cigaretom, uočavanje upaljene cigarete, prisustvo jedne ili više pepeljara ili opušaka, kao i duvanskog dima.

S obzirom da je tužilac od strane radnika kontrole u toku trajanja radnog vremena zatečen sa zapaljenom cigaretom na gradilištu na kome je obavljao posao, i da je utvrđeno da su opšti akti tuženog kojima je propisana zabrana pušenja bili objavljeni i dostupni svim radnicima, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su osnovani revizijski navodi tuženog o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Naime, tužilac je prekršio zabranu pušenja propisanu opštim aktima tuženog, pa je, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, neosnovan tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja kojim mu je otkazan ugovor o radu, pa i zahtev da se tuženi obaveže da ga vrati na rad. Gradilište na kome se tužilac kritičnom prilikom nalazio bilo je obuhvaćeno popisom prostora sa zabranom pušenja iz Upustva tuženog o načinu sprovođenja Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskog dima, jer je i u ovom opštem aktu, kao i u kolektivnom ugovoru tuženog bilo navedeno da je kod tuženog pušenje zabranjeno u svim otvorenim i zatvorenim prostorima i vozilima u njegovom vlasništvu.

Stoga su nižestepene presude preinačene odbijanjem tužbenog zahteva, zbog čega je, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Tuženom, koji je uspeo sa izjavljenom revizijom, pripadaju troškovi postupka u iznosu od 12.000,00 dinara i to za sastav revizije.

Na osnovu izloženog, u smislu člana 165. stav 2. ZPP u vezi čl. 153. i 154. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić