Rev2 2905/2018 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2905/2018
03.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Đorđević advokat iz ..., protiv tuženog Kliničkog Centra Srbije iz Beograda, kojeg zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2363/18 od 20.08.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 03.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2363/18 od 20.08.2018. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1290/17 od 01.03.2018. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1290/17 od 01.03.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je radni odnos tužilje zasnovan na određeno vreme postao radni odnos na neodređeno vreme i to dana 01.02.2016. godine, što je tuženi dužan da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužilji troškove postupka u ukupnom iznosu od 85.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate, u roku od osam dana od dana prijema otpravka presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2363/18 od 20.08.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1290/17 od 01.03.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je sa tuženim do podnošenja tužbe (29.03.2017. godine) zaključila više ugovora o radu na određeno vreme. Po ugovorima o radu od 24.09.2010. godine (za vreme od 27.09.2010. godine do 27.09.2011. godine), od 26.09.2011. godine (za vreme od 09.11.2011. godine do 09.10.2012. godine), od 05.12.2012. godine sa aneksom od 12.03.2013. godine (za vreme od 03.12.2012. godine do 04.11.2013. godine), od 22.01.2014. godine (za vreme od 21.01.2014. godine do 21.07.2014. godine), od 21.07.2014. godine (za vreme od 22.07.2014. godine do 21.12.2014. godine), od 05.01.2015. godine (za vreme od 02.01.2015. godine do 02.07.2015. godine), od 29.06.2016. godine (za vreme od 29.06.2016. godine do 29.12.2016. godine) i od 30.12.2016. godine (za vreme od 30.12.2016. godine do 30.06.2017. godine), zaključenim zbog potrebe posla, tužilja je obavljala poslove ... . Iste poslove tužilja je obavljala i po ugovoru o radu na određeno vreme od 20.07.2015. godine, zaključenim zbog zamene odsutnog radnika, dok je po ugovoru o radu na određeno vreme od 04.11.2016. godine, zaključenom po istom osnovu, obavljala poslove ... . Tužilja je kod tuženog radila do 18.01.2018. godine, kada joj je istekao poslednji ugovor o radu zaključen na određeno vreme.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev. Po nalaženju sudova, tužilja je od 21.01.2014. godine do 01.02.2016. godine, po više sukcesivno zaključenih ugovora o radu na određeno vreme između kojih nije bilo prekida dužih od 30 dana, ostvarila neprekidan rad od 24 meseca na istim poslovima zbog čega su ispunjeni uslovi za utvrđenje da je radni odnos, zasnovan na određeno vreme, sa 01.02.2016. godine postao radni odnos na neodređeno vreme.

Ovakva odluka doneta je primenom člana 37. Zakona o radu. Navedenom odredbom, u tekstu pre stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 75/14), bilo je propisano da se radni odnos na određeno vreme zasniva za vreme čije trajanje je unapred određeno kada su u pitanju sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećanje obima posla koje traje određeno vreme i slično, s`tim što tako zasnovani radni odnos neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od 12 meseci. Navedenom odredbom, noveliranom izmenama i dopunama Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu može zaključiti na određeno vreme za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba. Prema toj odredbi, poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2), a ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama tog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).

Međutim, nižestepeni sudovi u ovom sporu nisu imali u vidu da se na tuženog primenjuju i odredbe Zakona o budžetskom sistemu sa svim njegovim izmenama i dopunama. Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 108/13) propisano je da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine (član 27e stav 34). Kasnijim izmenama te odredbe ova zabrana je produžavana do isteka svake sledeće kalendarske godine. Samo izuzetno od ove zabrane radni odnos sa novim licima mogao se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva (član 27e stav 35). Ukupan broj zaposlenih na određeno vreme zbog povećanog obima posla, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge i lica angažovanih po drugim osnovima kod korisnika javnih sredstava ne može biti veći od 10% ukupnog broja zaposlenih, osim uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministrstva, odnosno drugog nadležnog organa po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva (član 27e stvovi 36. i 37).

Odredbom člana 105. Zakona o budžetskom sistemu propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa u suprotnosti sa tim zakonom, primenjuju se odredbe tog zakona.

Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, odredbe Zakona o budžetskom sistemu kojima je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta su odredbe posebnog zakona u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima su propisani uslovi za (preobražaj) radnog odnosa na određeno u radni odnos na neodređeno vreme. To proizilazi iz sadržine citiranog člana 105. Zakona o budžetskom sistemu.

Odredbe tog zakona - članova 27e stav 34, 35, 36. i 37, kao posebnog zakona u odnosu na član 37. Zakona o radu, nižestepeni sudovi nisu uzeli u obzir i zato su progrešno primenili materijalno pravo (član 376. u vezi člana 419. ZPP), zbog čega nisu utvrđivane činjenice u čijem prisustvu bi mogao postojati izuzetak od zabrane zapošljavanja kod tuženog kao korisnika javnih sredstava, koja je postojala i do 31.12.2016. godine.

Iz tog razloga, presude nižestepenih sudova su morale biti ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju prvostepeni sud će o tužbenom zahtevu zasnovanom na članu 37. Zakona o radu odlučiti uz vođenje računa o odredbi člana 27e stav 34. posebnog Zakona o budžetskom sistemu, kojom je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa kod tuženog kao korisnika javnih sredstava, osim u izuzetnim slučajevima predviđenim u stavu 35. istog člana, čije postojanje za sada nije utvrđeno, ali o činjenici da je tužilja pojedine ugovore o radu na određeno vreme zaključila i radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer zavisi od ishoda spora.

Shodno izloženom, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić