Rev 876/2020 3.1.3.9; nevažnost zaveštanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 876/2020
25.11.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., sa boravištem u ..., koju zastupa punomoćnik Slavica Kurtinović, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., koju zastupa punomoćnik Igor Jerković, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti zaveštanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3155/19 od 10.10.2019. godine, u sednici održanoj 25.11.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3155/19 od 10.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 8559/2015 od 19.03.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se utvrdi da je ništavo zaveštanje pok. VV bivše iz ... od 04.08.2004. godine, kao i njegova dopuna od 22.05.2006. godine, oba proglašena u ostavinskom postupku pred Opštinskim sudom u Novom Sadu O ../09 na ročištu dana 18.06.2009. godine, što bi tužena bila dužna priznati i trpeti, kao i da se tužena obaveže da tužilji naknadi troškove postupka. Stavom drugim izreke obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 368.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3155/19 od 10.10.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 401. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužilje dozvoljena. Prema članu 506. stav 1. (prelazne i završne odredbe) ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11), postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona sprovešće se po odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04, 111/09). Međutim, prema članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, odnosno 100.000 evra u privrednim sporovima, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona. Navedeni Zakon o izmenama i dopunama ZPP-a reguliše odlučivanje o reviziji protiv pravnosnažnih odluka donetih u drugom stepenu posle 31.05.2014. godine, kada je ovaj zakon stupio na snagu u pogledu vrednosnog cenzusa za dozvoljenost revizije, pa kako je u ovom slučaju pravnosnažna drugostepena presuda doneta 10.10.2019. godine (posle stupanja na snagu navedenih novela ZPP-a), to se dozvoljenost revizije u pogledu vrednosnog cenzusa ceni prema navedenoj odredbi iz člana 23. stav 3. novela, nezavisno od vremena pokretanja parničnog postupka. Tužba u ovoj parnici podneta je 16.04.2010. godine a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 5.000.000,00 dinara, što prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (1 evro=99,0961 dinara).

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 399. ZPP i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (član 398. stav 1. tačka 1. i 2. ZPP).

Prema utvrđenom činjeničnom stanju parnične stranke su rođene sestre, a predmet spora je utvrđenje ništavosti zaveštanja i dopune zaveštanja njihove majke sada pok. VV koja je preminula ...2009. godine. Sada pok. VV sačinila je pismeno zaveštanje pred svedocima dana 04.08.2004. godine, kojim je raspolagala svojom imovinom na taj način što je ostavila u nasleđe ćerki - ovde tuženoj, s tim da je u tački Ⅸ označeno da zaveštava i sva prava koja ostvari u sudskim postupcima koji su u toku ili budu započeti nakon sačinjavanja zaveštanja i koji se naknadno okončaju. Posebno je navedeno da su u vezi sa navedenom imovinom pokrenuti ili će biti pokrenuti sudski postupci (za poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju od 24.05.1994. godine i aneksa tog ugovora od 29.07.1999. godine ili raskida istih), te da sva prava koja ostvari pripadaju u nasleđe tuženoj. Dopunom zaveštanja pred svedocima od 22.05.2006. godine, sada pok. VV je pored ostalog, označila poslovnim brojem započete sudske postupke: P 5870/04, P 6085/05, P 6056/04, P 7773/04, I 1344/06 i R 1657/05 sa pripadajućim troškovima, čime je dopunjena tačka Ⅸ zaveštanja. Ocenom nalaza i mišljenja veštaka grafologa utvrđeno je da su potpisi na predmetnom zaveštanju i dopuni zaveštanja od 22.05.2006. godine autentični potpisi sada pok. VV. Dana 04.08.2004. godine obavljeno je neuropsihijatrijsko veštačenje VV od strane veštaka prof. dr Dragana Mitrovića u advokatskoj kancelariji Branivoja Popovića radi procene njenog duševog zdravlja i poslovne sposobnosti i nakon obavljenog razgovora, veštak je zaključio da je sada pok. VV potpuno duševno zdrava i mentalno očuvana osoba, da je u stanju da samostalno upravlja svojom voljom i da je poslovno sposobna. Pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pokrenut je postupak za raspravu zaostavštine sada pok. VV i na ročištu 18.06.2009. godine, proglašeno je navedeno zaveštanje i dopuna zaveštanja, a rešenjem od 01.07.2009. godine utvrđeno je da su na nasleđe pozvani naslednici prvog naslednog reda ćerke, tužilja AA i tužena BB, kao i deca ranije preminule ćerke pok. GG po pravu predstavljanja. Rešenjem O ../15 ostavinski postupak je prekinut do pravnosnažnog okončanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu P 11416/10 i P 5071/15. Sada pok. VV i njen suprug DD (preminuo ...2004. godine) su svojoj ćerki - ovde tužilji, ugovorima o poklonu 14.09.1988. godine i 25.02.1991. godine, poklonili određene nepokretnosti, a ugovorom o doživotnom izdržavanju od 24.05.1994. godine i aneksom tog ugovora od 29.07.1999. godine, sada pok. VV i njen suprug DD su kao primaoci izdržavanja raspolagali određenim nepokretnim i pokretnim stvarima u korist tužilje kao davaoca izdržavanja. Sada pok. VV podnela je tužbu protiv ovde tužilje 13.08.2004. godine radi opoziva i ništavosti ugovora o poklonu i ništavosti, odnosno raskida ugovora o doživotnom izdržavanju sa predlogom za izdavanje privremene mere i u tom parničnom postupku (P 6056/2004), nakon njene smrti, ovde tužena je stupila na mesto pokojne majke kao tužilja. Parnica je pravnosnažno okončana, presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3600/13 od 10.09.2014. godine, kojom je ukinuta prvostepena presuda i presuđeno tako što je delimično usvojen tužbeni zahtev i opozvani su u polovini dela darovni ugovor zaključen između poklonodavaca VV i DD i ovde tužilje kao poklonoprimca, overen 30.09.1998. godine pod brojem Ov ../88 kod Opštinskog suda u Novom Sadu i ugovor o poklonu zaključen između istih ugovarača i overen u Opštinskom sudu u Novom Sadu pod Ov ../91 dana 26.02.1991. godine, pa je ovde tužilja obavezana da trpi brisanje svog prava vlasništva i povratnu uknjižbu prava vlasništva na ime VV na 1/2 dela nepokretnosti koje su predmet tih ugovora, zatim je utvrđeno da je krivicom davaoca izdržavanja (ovde tužilje) raskinut u polovini dela ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen sa VV i DD kao primaocima izdržavanja, overen u Opštinskom sudu u Novom Sadu pod R 553/94 dana 29.05.1994. godine i Aneks tog ugovora overen 29.07.1999. godine, pod brojem Ov1 ../1999 i obavezana je ovde tužilja da trpi brisanje svog prava vlasništva i povratnu uknjižbu prava vlasništva pok. VV na 1/2 dela predmeta tog ugovora sa aneksom. Pored toga utvrđeno je da su pred Opštinskim sudom u Novom Sadu vođena dva postupka radi lišenja poslovne sposobnosti VV po predlogu ovde tužilje pod poslovnim brojem R 1372/04 i R 1426/07 u kojima je izvršeno neuropsihijatrijsko veštačenje kojima je utvrđeno da je njena poslovna sposobnost u potpunosti očuvana. Sada pok. VV za života nije lišena poslovne sposobnosti.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti predmetnog zaveštanja sa dopunom, nalazeći da ne postoji nijedan od zakonskih razloga za ništavost predmetnog zaveštanja.

Prema članu 85. Zakona o nasleđivanju, zaveštalac koji zna da čita i piše može zaveštanje sačiniti tako što će pred dva svedoka izjaviti da je već sačinjeno pismeno pročitao, da je to njegova poslednja volja i potom se na pismenu svojeručno potpisati. Svedoci se istovremeno potpisuju na samom zaveštanju, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo svedoka. Po članu 155. istog zakona zaveštanje je ništavo ako je njegova sadržina protivna prinudnim propisima i javnom poretku ili dobrim običajima, a po članu 156. ništavo je zaveštanje lica koje nije navršilo 15 godina života ili lica koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno poslovne sposobnosti. Falsifikovano zaveštanje je ništavo prema članu 157. istog zakona.

Iz navedenog sledi da pravno dejstvo proizvodi punovažno zaveštanje, koje je sačinilo zaveštajno sposobno lice u nekom od oblika koji su propisani zakonom, čija je sadržina saglasna prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima. Nedostatak bilo kojeg od ovih elemenata čini zaveštanje nevažećim. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju ne postoji ni jedan od razloga ništavosti predmetnog zaveštanja, predviđenih navedenim zakonskim odredbama.

Neosnovano se revizijom tužilje ukazuje na ništavost predmetnog zaveštanja iz razloga što zaveštalac sada pok. VV nije bila vlasnik imovine kojom je raspolagala zaveštanjem, jer je prethodno ugovorima o poklonu od 14.09.1988. godine i 25.02.1991. godine, kao i ugovorom o doživotnom izdržavanju od 24.05.1994. godine sa aneksom od 29.07.1999. godine raspolagala istom imovinom u korist tužilje, a postupak za opoziv odnosno utvrđenje raskida ugovora, pokrenula nakon sačinjavanja predmetnog zaveštanja i njegove dopune. Prema članu 1. stav 1. i 2. Zakona o nasleđivanju, nasleđuje se zaostavština, a zaostavštinu čine sva nasleđivanju podobna prava koja su ostaviocu pripadala u trentuku smrti. Iz navedenog sledi da je zaostavština skup, celina različitih pravnih elemenata koja nastaje u trenutku delacije, pa zaostavštinu pored subjektivnih prava čine i preobražajna prava. Nasleđivanje je prelaz prava jednog na drugog pravnog subjekta, pa zato subjektivno pravo može ući u zaostavštinu samo ako je nasledivo, dok preobražajna prava predstavljaju mogućnost nekog lica da izjavom sopstvene volje preinači ili ugasi postojeće pravno stanje ili stekne novo subjektivno pravo. U preobražajna prava spada i pravo na raskid ugovora, pa u situaciji kada je došlo do procesne sukcesije u parnici koju je pokrenula sada pok. VV i koja je pravnosnažno okončana opozivom navedenih ugovora o poklonu i utvrđenjem da je raskinut ugovor o doživotnom izdržavanju sa aneksom, uz obavezu ovde tužilje da trpi brisanje svog prava vlasništva i povratnu uknjižbu prava vlasništva na ime VV, to činjenica da zaveštalac nije bila upisana kao vlasnik imovine u vreme sačinjavanja zaveštanja nije razlog ništavosti predmetnog zaveštanja.

Na osnovu člana 405. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić