Rev 1523/2021 3.1.2.8.2; naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1523/2021
15.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca Baby’s joy DOO Priština, koga zastupa punomoćnik Radoje Aleksić, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1248/20 od 10.12.2020. godine, u sednici veća od 15.09.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1248/20 od 10.12.2020. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 573/12 od 14.01.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu isplati na ime naknade materijalne štete za oduzeto teretno vozilo reg. oznake ... iznos od 196.173,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate; stavovima drugim i trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu isplati na ime naknade za korišćenje istog teretnog vozila za period od 07.05.1999. godine do 10.03.2011. godine iznos od 858.880,00 dinara i za period od 11.03.2001. godine do 31.10.2009. godine iznos od 26.494.522,67 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate; stavom četvrtim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 434.400,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1248/20 od 10.12.2020. godine preinačena je prvostepena presuda u prvom i četvrtom stavu izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu isplati na ime naknade materijalne štete za teretno vozilo reg. oznake ... iznos od 196.173,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.01.2016. godine do isplate i na ime naknade troškova postupka iznos od 160.000,00 dinara.

Protiv navedene drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, AA, osnivač tužioca, je 10.05.1999. godine pripadnicima policije u Prištini predao na čuvanje teretno vozilo u vlasništvu tužioca registarske oznake ... jer su neka lica pokušala da mu oduzmu vozilo. Saglasio se da policija koristi vozilo, pa je vozilo registrovano na policijske tablice. Nakon završetka bombardovanja 1999. godine tužilac je zahtevao vraćanje vozila. Tužiocu nije vraćeno vozilo, niti tužena zna gde se vozilo nalazi.

Tužbom od 17.03.2006. godine tužilac je zahtevao od tužene predaju vozila. Tužba je preinačena 27.04.2010. godine tako što je umesto predaje vozila zahtevana naknada materijalne štete u visini vrednosti vozila.

Prema nalazu i mišljenju veštaka ekonomsko-finansijske struke vrednost predmetnog vozila na dan podnošenja tužbe 17.03.2006. godine iznosi 196.173,00 dinara.

Prema stanovištu prvostepenog suda, potraživanje tužioca na ime naknade materijalne štete je zastarelo na osnovu člana 376. stava 3. u vezi člana 371. ZOO jer je obaveza tužene, kao ostavoprimca, da vrati vozilo tužiocu dospela nakon završetka bombardovanja 1999. godine, a tužbeni zahtev za naknadu materijalne štete u visini vrednosti vozila tužilac je istakao 27.04.2010. godine.

Prema stanovištu drugostepenog suda, tužilac je aktivno legitimisan jer je 2002. godine registrovan u Kosovskoj agenciji za registraciju poslovanja, koja je organizovana pod patronatom privremene međunarodne uprave, i to sa istim imenom, osnivačem, direktorom i sedištem pod kojim je bio registrovan u Privrednom sudu u Prištini počev od 1997. godine. Potraživanje tužioca na ime naknade materijalne štete nije zastarelo jer je tužilac zahtevao vraćanje vozila od ostavoprimca, a kako vozilo ne može biti vraćeno, zahtevao je naknadu štete u visini vrednosti tog vozila u skladu sa članom 262. ZOO, te je prekid zastarelosti nastupio 17.03.2006. godine kada je tužba podneta.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ističe da tužilac nije aktivno legitimisan u ovoj parnici. Imajući u vidu da je administracija na Kosovu od 2001. godine organizovana pod patronatom privremene međunarodne uprave, činjenica da je tužilac 2002. godine registrovan u Kosovskoj agenciji za registraciju poslovanja sa istim imenom, osnivačem, direktorom i sedištem pod kojim je bio registrovan u Privrednom sudu u Prištini počev od 1997. godine je dokaz pravnog sledbeništva.

Revizijski navodi kojima se ističe da je potraživanje tužioca na ime naknade materijalne štete u visini vrednosti vozila zastarelo nisu osnovani. Tužilac je tužbom od 17.03.2006. godine, u skladu sa članom 718. ZOO, zahtevao od tužene vraćanje teretnog vozila koje je pripadnicima policije u Prištini predao na čuvanje 10.05.1999. godine. Tužilac je, u skladu sa članom 262. ZOO, tužbom zahtevao ispunjenje ugovorne obaveze, a kako tužena nije mogla da ispuni obavezu i vrati vozilo, tužilac je zahtevao isplatu vrednosti vozila. Stoga je i zastarevanje za naknadu štete u visini vrednosti vozila prekinuto podnošenjem tužbe 17.03.2006. godine. Tužilac je odmah nakon bombardovanja 1999. godine zahtevao od tužene vraćanje vozila, a potom podneo tužbu 17.03.2006. godine iz čega sledi da je i tužbeni zahtev za naknadu štete istaknut u roku iz člana 371. ZOO.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u prvom stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi člana 153. ZPP, odbio zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka jer nije uspela u ovom postupku.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić